Čavao
From Wikipedia, the free encyclopedia
Čavao (tal. chiavello) je igličasti metalni dio za spajanje drvenih konstrukcijskih dijelova u građevinarstvu, a šire za pričvršćivanje različitih materijala za neku mekšu podlogu (stolarski, potkivački, tapetarski, postolarski čavao). Na jednoj je strani zašiljen vrh (oštrica), na drugoj glava, a čavao se zabija udarcima čekićem po njoj. Ovisno o namjeni, različita je oblika i veličine, od različitih materijala (čelik, bakar, aluminij), a postoje i čavli prilagođeni strojnomu zabijanju (na primjer sa stlačenim zrakom).[1]