Sveta Mala Terezija (Alençon, 2. siječnja 1873. – Lisieux, 30. rujna 1897.), poznata i pod imenima sv. Terezija iz Lisieuxa i sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica, svetica Rimokatoličke Crkve, najmlađa crkvena naučiteljica, redovnica karmelićanka, zaštitnica misionara, književnica.
"Bog ne gleda na naše ostvarivanje, nego na našu dobru volju. Naš jedini cilj mora biti Boga razveseljavati."
"Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju."
"Da bih živjela u činu ljubavi, ja se prikazujem kao žrtvapaljenicaTvojojmilosrdnoj ljubavi, moleći Te da me spaljuješ bez prestanka, puštajući da mi dušu poplavljuju valovi beskrajne nježnosti, koji su zatvoreni u Tebi i da tako postanem mučenica Tvoje ljubavi, o moj Bože!"[1]
"Ja sam eto samo sitna mala ptičica pokrita sa nešto lakih pahuljica. Nisam orao; imam samo njegove oči i srce.
"Moram podnositi samu sebe, kakva jesam, sa svim svojim bezbrojnim nesavršenostima. Ali tražit ću način kako da dođem u Nebo malim, posve ravnim, vrlo kratkim i sasvim novim putem. Htjela bi da nađem dizalo, koje bi me dignulo do Isusa, jer sam premalena da se penjem po mučnim stepenicama savršenstva."
"Samo je jedno bezuvjetno potrebno: velika, jaka i vjerna ljubav, s kojom se ispunjavaju svakodnevne dužnosti, sasvim svejedno gdje smo postavljeni: jesmo li u školi ili na radnom mjestu, kod kuhinjskog lonca ili u staji, služimo li bolesnicima ili sami ležimo bolesni."
"Shvatila sam da su bez ljubavi sva djela samo ništa, pa i najsjajnija kao uskrisivanje mrtvih."
"Treba činiti samo jedno; sipati Isusu pod noge latice cvijeća malih žrtava, zatim se prepustiti potpuno Njemu."
"Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš, čini s ljubavlju."
"Zašto da nas opterećuje što smo mi ništa, kad znamo da je Isus sve. Naše ništa treba se izgubiti u Njegovom neizmjernom sve."