From Wikipedia, the free encyclopedia
Zvone Mornar (Kaštel Novi, 5. veljače 1920. – Zagreb, 7. siječnja 2008.)[1] hrvatski novinar i publicist.
Zvone Mornar | |
Rođenje | 5. veljače 1920. |
Smrt | 7. siječnja 2008. |
Nacionalnost | Hrvat |
Supruga | Ida, od 1958. |
Djeca | Vedran r. 1959. |
Nakon završetka gimnazije polazio je Vojnu akademiju. Kao pripadnik prve generacije domobranskih časnika bio je od 1941. do 1945., poručnik pa natporučnik u Zagrebu, Varaždinu i Slavonskom Brodu, djelujući kao nastavnik u vojnim učilištima.
U športskom novinarstvu bio je od 1945. Sve do mirovine 1984. radio je u istom listu, Ilustriranim fizkulturnim novinama (od 1945. Narodni sport, od 1962. Sportske novosti). Počeo je učeći od Miroslava Habuneka i Žarka Susića. Prvo je bio reporter, pa urednik nogometne rubrike, zatim od 1957. do 1972. zamjenik glavnog urednika, te napokon glavni i odgovorni urednik od 1972. do 1984. i direktor od 1976. do 1984. Pisati je nastavio i u mirovini, kao stalni kolumnist Slobodne Dalmacije. Pisao je o mnogim sportovima, ali je najviše dao kao kroničar, analitičar i komentator nogometnih zbivanja. Izvještavao je sa šestorih Olimpijskih igara (1960., 1964., 1968., 1972., 1976. i 1980.), s četvorih svjetskih prvenstava u nogometu (1954., 1966., 1974. i 1982.), sa svjetskih prvenstava u gimnastici i stolnom tenisu te s europskih prvenstava u plivanju i vaterpolu.
Bio je predsjednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske čak 21 godinu, od 1950. do 1971., te predsjednik je Udruženja sportskih novinara Jugoslavije od 1971. do 1974. Šest puta je između 1965. i 1974. predstavljao državnu udrugu na kongresima Međunarodne udruge sportskih novinara (AIPS).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.