Zubatac

Zubatac (lat. Dentex dentex) pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Uz komarču i lubina najtraženija riba Jadrana. Svoje ime duguje velikim očnjacima koji se ističu na njegovu zubalu.

Zubatac
Zubatac (Dentex dentex)
Status zaštite
Status zaštite: osjetljivi[1]
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Potkoljeno:	Vertebrata
Infrakoljeno:	Gnathostomata
Nadrazred:	Osteichthyes
Razred:	Actinopterygii
Red:	Perciformes
Porodica:	Sparidae
Rod:	Dentex
Vrsta:	D. dentex
Dvojno ime
Dentex dentex Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost
Rasprostranjenost zubataca
Sinonimi
Dentex vulgaris Sparus dentex
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike

Naraste do 1 metra duljine i postigne težinu od 16 kg. Čvrste je građe, osobito glava s prednjim dijelom. Ističu se jake čeljusti i vrlo veliki i oštri očnjaci. Duguljastog je, ali istovremeno i prilično visokog tijela u boku stisnutog. Po izgledu se odmah da zaključiti da se radi o vrlo snažnom grabežljivcu i odličnom plivaču. Voli obrasla dna na kojima se zadržava riba. Izbjegava strmu obalu, pješčana i muljevita dna, mutne vode, mirne uvale i priobalje uz naselja. Hrani se uglavnom ribom, rakovima, glavonošcima, crvima itd. Kao tipični grabežljivac napada sve što je u pokretu i uvijek je spreman za napad. Vrlo je uporan lovac. Kreće se na velikom rasponu dubine od 1 do 200 metara, ali najčešći je do 30 metara dubine. Skuplja se u veća jata samo u sezoni mriješćenja. Mrijesti se početkom ljeta.

Najbogatija područja zubataca su područja šibenskih i zadarskih otoka, gusta naselja su i u području Pule i Rovinja, i oko otoka Visa, Lastova, Mljeta i Palagruže.

Osim u Jadranu rasprostranjen je i u Mediteranu i istočnom Atlantiku. Zubatac je zbog vrlo ukusnog mesa nazivan 'carom o rib'.^[2]

Vrsta je klasificirana kao osjetljiva nakon procjene pada globalne populacije od 30% unutar zadnje tri generacije. Spori rast, veličina jedinke i duljina životnog vijeka od 20 do čak 30 godina čine vrstu iznimno osjetljivom na prekomjeran izlov.^[1]