Udomiteljstvo

Udomiteljstvo je organizirani oblik zaštite djece bez roditeljske skrbi u obliku povjeravanja drugoj, posebno odabranoj, motiviranoj i pripremljenoj obitelji na skrb i odgoj, uz novčanu naknadu. Uobičajeni naziv za ove obitelji je - udomiteljska obitelj.

Djeca u udomiteljskoj obitelji 1941. godine.

Smještaj u udomiteljsku obitelj ne znači prekid prirodnog obiteljskog kontinuiteta, jer je krajnji cilj ovog oblika zaštite postići mogućnost da se dijete nakon kraćeg ili duljeg vremena vrati u svoju prirodnu obitelj. Suvremena praksa socijalnog rada poznaje nekoliko oblika obiteljskog smještaja, koji uvelike ovise o potrebama djeteta i mogućnostima društvene zajednice. Posvojanje se razlikuje od skrbništva ili udomiteljstva, s obzirom na to da ima trajni karakter. Posvojena osoba je formalno-pravno posvojiteljevo dijete te stječe nasljedna i druga prava, odnosno odgovarajuće obaveze, a posvojitelji sva prava i obveze koje proizilaze iz roditeljstva.

Smještaj djeteta obično se dogovara preko vlade ili agencije za socijalnu skrb. Ustanova ili udomitelj dobiva naknadu za troškove. U nekim državama, rođaci ili "srodnički" skrbnici djece, koja su štićenici države dobivaju novčanu naknadu. Obiteljsko udomiteljstvo općenito ima prednost pred drugim oblicima izvanobiteljske skrbi.^[1] Udomiteljstvo je zamišljeno kao kratkoročno rješenje do trajnog smještaja.

Država, preko obiteljskog suda i agencije za zaštitu djece, stoji „in loco parentis” (kao roditelj) prema maloljetniku i donosi sve pravne odluke, dok je udomitelj odgovoran za svakodnevnu brigu o maloljetniku.

Većina djece ide u udomiteljsku skrb zbog zanemarivanja.^[2] Udomiteljstvo je povezano s nizom negativnih ishoda u usporedbi s općom populacijom. Djeca u udomiteljskoj skrbi imaju visoku stopu lošeg zdravstvenog stanja, osobito psihijatrijskih stanja kao što su: anksioznost, depresija i poremećaji prehrane. Jedna trećina udomljene djece u jednoj američkoj studiji prijavila je zlostavljanje od strane udomitelja ili druge odrasle osobe u udomiteljskom domu. Gotovo polovica udomljene djece u SAD-u postaju beskućnici kad navrše 18 godina, a stopa siromaštva tri puta je veća među studentima koji su bili udomljeni, nego u općoj populaciji.^{[nedostaje izvor]}

Izvori

1. Barber, James G.; Delfabbro, Paul H. (2003). Children in Foster Care. New York: Routledge}. pp. 3–4.
2. http://pewfostercare.org/  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. siječnja 2013. (Wayback Machine) Preuzeto 2. rujna 2022.