hrvatski političar From Wikipedia, the free encyclopedia
Tomo Medved (Cetingrad, 17. ožujka 1968.), umirovljeni brigadni general Hrvatske vojske, aktualni ministar branitelja u službi od 21. ožujka 2016. te potpredsjednik Vlade u službi od 23. srpnja 2020. godine.
| Tomo Medved | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 17. ožujka 1968. |
| Mjesto rođenja | Cetingrad |
| Nacionalnost |  Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin |  Brigadni general |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Vojska |  Hrvatska vojska |
| Rod vojske |  Hrvatska kopnena vojska |
| Jedinice |  1. gardijska brigada |
| Odlikovanja | Red kneza Domagoja Red hrvatskog križa Red hrvatskog trolista Spomenica domovinske zahvalnosti |
Rođen je u Šiljkovači u općini Cetingrad. Završio je srednju strojarsku školu, radio u Hrvatskim željeznicama.[1]
Po stručnoj spremi Medved je stručni prvostupnik, završio je poslovnu ekonomiju i financije na veleučilištu Baltazar u Zaprešiću, te govori engleski jezik.[2]
U studenom 1990. kao dragovoljac se javio u postrojbu Jedinice za posebne namjene MUP-a u Rakitje.[1]
Iduće godine je postavljen na dužnost zapovjednika voda u 2. bojni 1. gardijske brigade, a kasnije i zapovjednika satnije.
Tri puta je ranjen. Prvi put, na početku Domovinskog rata, 16. kolovoza 1991. godine, na zapadnoslavonskom ratištu, kada je tijekom borbe pogođen gelerom u pluća. Drugi put, u listopadu 1991. godine u Pokupskom kada je zadobio prostrijelnu ranu nadlaktice. To je, kažu, smatrao ogrebotinom i nije želio napustiti suborce ni pod koju cijenu. I treći put, u lipnju 1992. kada ga je u zaleđu Dubrovnika dohvatio geler u blizini kralježnice.[1]
Nakon Domovinskog rata obnašao je visoke dužnosti u sastavu Oružanih snaga, a u srpnju 2006. preuzeo je dužnost savjetnika načelnika Glavnog stožera OS za kopnenu vojsku. Bio je načelnik Uprave za personalne poslove Glavnog stožera.
U čin brigadnog generala promaknut je 2009. godine. Umirovljen je na vlastiti zahtjev 2011. godine.
Završio je Zapovjedno-stožernu školu Blago Zadro, Ratnu školu ban Josip Jelačić te Defence Language Institute u SAD-u.[3]
Odlikovan je s nizom najviših državnih odličja poput Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Redom hrvatskog križa, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina, Medaljom za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95".[1]
Imao je dvojcu braće i petoro sestara. Oba brata, stariji Milan i mlađi Ivan bili su dragovoljci Domovinskog rata. Milan je poginuo u poslijednim danima rata tijekom Operacije Oluja. Ivan je djelatna vojna osoba u Oružanim snagama.[2]
Član je HDZ-a, a aktivno je sudjelovao u prosvjedu branitelja u Savskoj 66.[3]
Predsjednik je Udruge veterana Tigrova te član HDZ-ovog Odbora za branitelje.
Otac je troje djece.
Premijer Tihomir Orešković ga je 15. ožujka 2016. na konferenciji za novinare predstavio kao novog ministra branitelja,[4] a Hrvatski sabor ga je na konstituirajućoj sjednici potvrdio 21. ožujka 2016. s 88 glasova podrške.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
