From Wikipedia, the free encyclopedia
Tomislav Dretar (Nova Gradiška, 2. ožujka 1945.), hrvatski pjesnik, pisac, profesor, prevoditelj, književni kritičar, novinar, animator kulture, izdavač, političar i ratnik.
 |
Ovaj članak ili sekcija izgleda kao reklama. (Rasprava)Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da bude neutralniji. U slučaju očite reklame, dodajte predložak {{bris}} na početak teksta. |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Diplomirao je organizaciju kulturnih djelatnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1977. godine, a magistrirao 1984. godine u Sarajevu. Do 1977. godne bio je nastavnik u Bosanskoj Krupi, zatim odlazi u Bihać i radi kao sekretar SIZ-a za kulturu u Bihaću, a od 1989. godine do početka devedesetih predavač je na Višoj ekonomskoj školi u Bihaću. Nakon toga se bavi novinarstvom. [nedostaje izvor]
Od 1977. godine objavljuje pjesme, eseje, prijevode s francuskog, njemačkog, latinskog i slovenskog jezika, rasprave, znanstvene referate i članke u periodicima Kultura, Pregled, Naše teme, Oko, Oslobođenje, Odjek, Naši dani, Život, Vidik, Mogućnosti, Radio Sarajeva, Hrvatsko slovo (Domovinska pjesan, posvećena hrvatskim mučenicima iz Villefranche-de-Rouerguea[1]), Zadarska revija, i drugih. Objelodanio je više knjiga intimističke poezije refleksivnih i ljubavnih motiva. Giacomo Scotti je na talijanski preveo izbor iz Dretarove poezije Sorella della notte (Napulj, 1984.). [nedostaje izvor]
Na francuskom jeziku objavljuje pod imenom Thomas Dretart "Douleur, rhapsodie tsigane" (Bruxelles, 1988.), "L'image, florilège des lumières", (Pariz, 2001.), "Le Foyer de paroles", (Paris, 2003.), "Aux portes de l'Inaccessible"(Bruxelles, 2009.) i "Parole, mon logement social"(Bruxelles, 2010.) Preveo i objavio knjige desetak belgijskih pisaca francuskog izričaja, te niz pjesama sa španjolskog, engleskog, portugalskog i njemačkog jezika. [nedostaje izvor]
Zbog knjige posvećene Romima: "Bol, ciganska rapsodija" u Budimpešti je uvršten u Svjetsku antologiju romske poezije objavljene u trojezičnom izdanju (na engleskom, mađarskom i romskom jeziku). Zastupljen u više hrvatskih, bosanskohercegovačkih, južnoslavenskih i međunarodnih antologija. Preveo je francusku Ekumensku Bibliju, a 2003. godine i Kuran na hrvatski jezik kao i bogumilsko-katarsko Evanđelje Ivana Evanđeliste Interrogatio Iohannis. Isti francuski izvornik Ekumenskog prijevoda Biblije preveo je na bošnjački i srpski. Francuski prijevod Kurana benediktinke Denise Masson preveo je i postavio na Wikizvor bosanskog jezika i Wikizvornik srpskog jezika. To je prvi prijevod Biblije na suvremeni bosanski jezik, a pod oznakom "vaseljenski/ekumenski" i na srpski prijevod koji donosi tekstove koji razdvajaju kršćanske crkve. Napravio je i prijevod za crnogorski jezik. Preveo je i Budinu zakletvu i Bhagavat Gitu na hrvatski. Na francuski je preveo pjesme Lane Derkač (Qui a mis en rang les gratte-ciels?: et autres poemes, 2010.).[nedostaje izvor]
U ratu u Bosni i Hercegovini obavlja niz političkih dužnosti na razini Okruga i Općine Bihać, te zapovijeda hrvatskim oružanim snagama pridruženim Armiji BiH do 1993. godine. Vjeran Ustavu BiH odriče se poslušnosti Mati Bobanu, otvorenom izjavom da ne priznaje ni Matu Bobana ni Herceg-Bosnu kao izdaju Ustava i Republike Bosne i Hercegovine. Prisiljen odlazi u izgnanstvo.[nedostaje izvor]
Napomena - Ukupan broj tekstova ovih vrsta i rodova tijekom 25 godina bavljenja je oko 300.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
