Tjesnačnik

Tjesnačnik (frikativ)^[1] vrsta je suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal koji se, primjerice, tvori između jezika i zuba ili nepca. Približavanje artikulatornih organa takvo je da nastaju vrtlozi, turbulencije, koji rezultiraju šumnim glasom.

Načini tvorbe
zatvornik
zapornik
slivenici
tjesnačnik
sibilant
otvornik
nazal
dotačnik
vibrant
aproksimant
likvid
samoglasnik
polusamoglasnik
lateralna tvorba
Ova stranica sadrži fonetske simbole u zapisu IPA, koji se možda neće ispravno prikazati u nekim preglednicima (browserima).
uredi

U hrvatskome standardnom jeziku frikativa je šest, a to su: z, ž, s, š, f, h. U međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) složeni su tablično:

	Labiodentalni	Dentalni	Postalveolarni	Velarni
Bezvučni	f	s	ʃ	x
Zvučni		z	ʒ

Međunarodna fonetska abeceda poznaje širi skup tjesnačnika, primjerice sibilantni frikativi:

• [s] bezvučni nadzubni
• [z] zvučni nadzubni
• [sʼ] nadzubni
• [s̪] bezvučni zubni
• [z̪] zvučni zubni
• [s̺] bezvučni prednje-nadzubni
• [z̺] zvučni prednje-nadzubni
• [s̠] bezvučni stražnje-nadzubni
• [z̠] zvučni stražnje-nadzubni
• [ʃ] bezvučni stražnje-nadzubni
• [ʒ] zvučni stražnje-nadzubni
• [ɕ] bezvučni nadzubno-prednjonepčani
• [ʑ] zvučni nadzubno-prednjonepčani.

Izvori

1. Hrvatska enciklopedija S, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.)

Nedovršeni članak Tjesnačnik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.