From Wikipedia, the free encyclopedia
Christina Weirather (Vaduz, Lihtenštajn, 24. svibnja 1989.) je lihtenštajnska alpska skijašica.
| |||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||
Tina je svoju skijašku karijeru započela tijekom listopada 2005. na Svjetskom kupu u dobi od 16 godina. Svoj prvi podij (drugo mjesto) ostvarila je 2. prosinca 2011. u kanadskom Lake Louiseu u utrci spusta. Upravo u toj sezoni skijašica je nanizala još četiri podija. Sljedeće godine, u Garmisch-Partenkirchenu vožen je peti superveleslalom sezone za skijašice u Svjetskom kupu. Ondje je Tina ostvarila svoju prvu pobjedu u karijeri.[1] Sedam sezona nakon debija u Svjetskom skijaškom kupu, Christina Weirather popela se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u jednoj utrci. Na relativno kratkoj stazi na Kandaharu, Lihtenštajnka je slavila s tijesnom razlikom od svega 12 stotinki ispred Amerikanke Julije Mancuso i slovenske predstavnice Tine Maze.[1]
U prvom spustu sezone 2014. u američkom Beaver Creeku, Tina je bila druga, odnosno 47 stotinki sporija od Švicarke Lare Gut.[2] Prosinac iz te sezone pokazao se kao iznimno uspješan za Lihtenštajnku. Međutim, nije sve išlo po planu. Naime, u Lake Louiseu je najprije diskvalificirana zbog sporne odluke FIS-a prema kojoj je izgubila plasman.[3] Čelnici skijaške federacije su odlučili kako su njeni štitnici za ruke neregularni (iako je s njima već nastupala te je očito da joj ne donose prednost u skijanju).[3] Sljedeći dan, očigledno inspirirana dvojbenom diskvalifikacijom, Tina je odlično skijala u utrci spusta što joj je donijelo drugo mjesto.[3] Isti rezultat ostvarila je na toj stazi i na utrci superveleslaloma. Pobjeda joj je izmakla za gotovo minimalnih tri stotinke sekunde.
Nakon tjedan dana slavila je u St. Moritzu s vremenom od 1:17.38 što joj je ujedno i druga pobjeda u karijeri.[4] Uskoro je uslijedila i treća, i to u francuskom Val-d'Isèreu.[5] U tamošnjoj utrci veleslaloma bila je nedodirljiva za svoje protivnice.
Skijašica je krajem siječnja 2014. osvojila tri postolja u utrkama voženim u talijanskoj Cortini d'Ampezzo. Svoju četvrtu pobjedu, odnosno prvu u spustu, skijašica je ostvarila 7. ožujka 2015. u Garmisch-Partenkirchenu.[6][7]
Do svoje pete pobjede i prve u sezoni 2016., Tina je stigla u talijanskom La Thuileu gdje je bila najbrža u veleslalomu na stazi Franco Berthod koja je zadala dosta problema nekolicini drugih skijašica.[8] Nakon tri godine, Weirather je ponovno slavila u veleslalomu voženom u St. Moritzu.[9]
Svoj Mali kristalni globus u superveleslalomu osvojila je nakon pobjede u zadnjoj utrci sezone u Aspenu.[10] Tamo je za 35 stotinki sekunde bila brža od drugoplasirana Slovenke Ilke Štuhec, pa je Lihtenštajnka za svega pet bodova u ukupnom poretku osvojila naslov ispred Mariborčanke.[10] Za Weirather je to prvi mali globus u karijeri, a Štuhec je propustila priliku da osvoji već treći te sezone, nakon što je bila pobjednica u alpskoj kombinaciji i spustu.[10] Tinino vrijeme od 1:11.66 niti jedna natjecateljica nije uspjela nadmašiti a uz mali kristalni globus osvojila je i srebro u Svjetskom skijaškom prvenstvu pa bi se ta sezona mogla nazvati krunom njene dosadašnje karijere.[11]
Nakon lošeg plasmana na Olimpijadi u Torinu, Tina se dva puta ozljeđivala uoči samih Olimpijskih igara u Vancouveru i Sočiju.[12] Međutim, na igrama u Pyeongchangu uspjela je osvojiti medalju, i to broncu u superveleslalomu.[13][14] Na toj utrci je Čehinja Ledecká napravila senzaciju igara jer je kao outsiderica osvojila zlato a razloga za slavlje imala je i Tina.[15] Razlog tome je bronca kojom se pridružila svojoj majci Hanni Wenzel i ujaku Andreasu Wenzelu kao treća osvajačica olimpijskog odličja u obitelji.[15] Majka Hanni je osvojila dva zlata, srebro i broncu, a ujak Andreas srebro i broncu.[15] Time je ta obitelj doprinijela u osvajanju sedam od ukupno deset medalja koje je ova mala kneževina osvojila u povijesti na olimpijskim igrama.[15] Njena medalja je ujedno i prva za Lihtenštajn nakon trideset godina čekanja odnosno nakon igara u Calgaryju 1988. i uspjeha Paula Frommelta u slalomu.[16]
| Datum | Mjesto | Disciplina |
|---|---|---|
| 1. ožujka 2013. |  Garmisch-Partenkirchen | superveleslalom |
| 14. prosinca 2013. |  St. Moritz | superveleslalom |
| 22. prosinca 2013. |  Val-d'Isère | veleslalom |
| 7. ožujka 2015. | Garmisch-Partenkirchen | spust |
| 21. veljače 2016. |  La Thuile | superveleslalom |
| 17. ožujka 2016. | St. Moritz | superveleslalom |
| 16. ožujka 2017. |  Aspen | superveleslalom |
| 3. prosinca 2017. |  Lake Louise | superveleslalom |
 Pyeongchang 2018. Finale - superveleslalom | ||
|---|---|---|
| RANG | Natjecatelj | Vrijeme |
 |
 Ester Ledecká |
1:21.11 |
 |
 Anna Veith |
1:21.12 |
 |
 Tina Weirather |
1:21.22 |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
