Talijanska vaterpolska reprezentacija

Talijanska vaterpolska reprezentacija predstavlja državu Italiju u športu vaterpolu.

Osvojene medalje
Vaterpolo
Olimpijske igre
zlato	London 1948.
bronca	Helsinki 1952.
zlato	Rim 1960.
srebro	Montreal 1976.
zlato	Barcelona 1992.
bronca	Atlanta 1996.
srebro	London 2012.
bronca	Rio de Janeiro 2016.
Svjetska prvenstva
bronca	Cali 1975.
zlato	Berlin 1978.
srebro	Madrid 1986.
zlato	Rim 1994.
srebro	Barcelona 2003.
zlato	Šangaj 2011.
zlato	Gwangju 2019.
srebro	Budimpešta 2022.
Europska prvenstva
zlato	Monte Carlo 1947.
bronca	Torino 1954.
bronca	Jonköping 1977.
bronca	Strasbourg 1987.
bronca	Bonn 1989.
zlato	Sheffield 1993.
zlato	Beč 1995.
bronca	Firenca 1999.
srebro	Budimpešta 2001.
srebro	Zagreb 2010.
bronca	Budimpešta 2014.
bronca	Zagreb i Dubrovnik 2024.
Svjetske lige
srebro	New York 2003.
srebro	Firenca 2011.
bronca	Almati 2012.
srebro	Ruza, Moskovska oblast 2017.
Svjetski kupovi
bronca	Malibu 1983.
srebro	Zapadni Berlin 1989.
zlato	Atena 1993.
srebro	Atlanta 1995.
srebro	Sydney 1999.
Europski kupovi
bronca	Rijeka 2018.

Jedina ima osvojena četiri zlata na svjetskim prvenstvima.

Nadimak ove reprezentacije je settebello.

Nastupi na velikim natjecanjima

Olimpijske igre

• 1920.: četvrtzavršnica
• 1924.: četvrtzavršnica
• 1948.: zlato
• 1952.: bronca
• 1956.: 4. mjesto
• 1960.: zlato
• 1964.: 4. mjesto
• 1968.: 4. mjesto
• 1972.: 6. mjesto
• 1976.: srebro
• 1980.: 8. mjesto
• 1984.: 7. mjesto
• 1988.: 7. mjesto
• 1992.: zlato
• 1996.: bronca
• 2000.: 5. mjesto
• 2004.: 8. mjesto
• 2008.: 9. mjesto
• 2012.: srebro
• 2016.: bronca
• 2020.: 7. mjesto

Svjetska prvenstva

• 1973.: 4. mjesto
• 1975.: bronca
• 1978.: zlato
• 1982.: 9. mjesto
• 1986.: srebro
• 1991.: 6. mjesto
• 1994.: zlato
• 1998.: 5. mjesto
• 2001.: 4. mjesto
• 2003.: srebro
• 2005.: 8. mjesto
• 2007.: 5. mjesto
• 2009.: 11. mjesto
• 2011.: zlato
• 2013.: 4. mjesto
• 2019.: zlato
• 2022.: srebro

Svjetski kupovi

• 1979.: 6. mjesto
• 1983.: bronca
• 1985.: 5. mjesto
• 1987.: 5. mjesto
• 1989.: srebro
• 1993.: zlato
• 1995.: srebro
• 1997.: 5. mjesto
• 1999.: srebro
• 2002.: 4. mjesto
• 2006.: 5. mjesto

Svjetske lige

• 2003.: srebro
• 2004.: 4. mjesto
• 2008.: 7. mjesto
• 2009.: 5. mjesto
• 2011.: srebro
• 2012.: bronca
• 2017.: srebro
• 2020.: 4. mjesto

Europska prvenstva

• 1927.: 12. mjesto
• 1934.: 9. mjesto
• 1938.: 5. mjesto
• 1947.: zlato
• 1950.: 4. mjesto
• 1954.: bronca
• 1958.: 4. mjesto
• 1962.: 8. mjesto
• 1966.: 4. mjesto
• 1970.: 4. mjesto
• 1974.: 5. mjesto
• 1977.: bronca
• 1981.: 5. mjesto
• 1983.: 7. mjesto
• 1985.: 4. mjesto
• 1987.: bronca
• 1989.: bronca
• 1991.: 4. mjesto
• 1993.: zlato
• 1995.: zlato
• 1997.: 6. mjesto
• 1999.: bronca
• 2001.: srebro
• 2003.: 9. mjesto
• 2006.: 5. mjesto
• 2008.: 5. mjesto
• 2010.: srebro
• 2012.: 4. mjesto
• 2014.: bronca
• 2016.: 6. mjesto
• 2018.: 4. mjesto
• 2020.: 6. mjesto
• 2022.: 4. mjesto
• 2024.: bronca

Europski kupovi

• 2018.: bronca
• 2019.: 4. mjesto

Mediteranske igre

• 1951.: isključeni
• 1955.: zlato
• 1959.: srebro
• 1963.: zlato
• 1967.: srebro
• 1971.: srebro
• 1975.: zlato
• 1979.: srebro
• 1983.: bronca
• 1987.: zlato
• 1991.: zlato
• 1993.: zlato
• 1997.: 4. mjesto
• 2001.: srebro
• 2005.: srebro
• 2009.: bronca
• 2013.: 4. mjesto

Povijest

Slava talijanske izabrane postave je počela na OI 1948. u Londonu, kada su Talijani, ondašnji aktualni europski prvaci s EP-a godinu prije, osvojili prvo zlatno olimpijsko odličje u sastavu: Pasquale Buonocore, Emilio Bulgarelli, Mario Majoni, Cesare Rubini, Geminio Ognio, Gianfranco Pandolfini, Aldo Ghira, Gildo Arena e Tullo Pandolfini (Luigi Fabiano, Alfredo Toribolo).
Na putu do zlatnog odličja, talijanska je vrsta pobijedila Australiju s 9:0, s Jugoslavijom odigrala 4:4, pobijedila Mađarsku s 4:3, Egipat s 5:1, Francusku s 5:2, Belgiju s 4:2 i Nizozemsku s 4:2.

Sastavi na svjetskim prvenstvima

• 1973.:
• 1975.:
• 1978.: Alberto Alberani, Silvio Baracchini, Romeo Collina, Gianni de Magistris, Massimo Fondelli, Marco Galli, Sante Marsili, Alessandro Ghibellini, Paolo Ragosa, Mario Scotti-Galletta, Rolando Simeoni^[1]
• 1982.:
• 1986.: tr. Fritz Dennerlein
• 1991.:
• 1994.: Alesandro Bovo, Roberto Calcaterra, Alessandro Campagna, Marco D'Altrui, Massimiliano Ferretti, Mario Fiorillo, Ferdinando Gandolfi, Amedeo Pomillio, Franco Porzio, Giuseppe Porzio, Carlo Silipo^[1]
• 1998.:
• 2001.:
• 2003.:
• 2005.:
• 2007.:
• 2009.:
• 2011.: Stefano Tempesti, Amaurys Perez, Niccolo Gitto, Pietro Figlioli, Alex Giorgetti, Maurizio Felugo, Niccolo Figari, Valentino Gallo, Christian Presciutti, Deni Fiorentini, Matteo Aicardi, Amaldo Deserti, Giacomo Pastorino
• 2019.: Marco Del Lungo, Francesco Di Fulvio, Stefano Luongo, Pietro Figlioli, Edoardo Di Somma, Alessandro Velotto, Vincenzo Renzuto, Gonzalo Echenique, Niccolò Figari, Michaël Bodegas, Matteo Aicardi, Vincenzo Dolce, Gianmarco Nicosia; izbornik Alessandro Campagna

Najpoznatiji igrači i treneri

Sastav

Ime i prezime	Klub
Matteo Aicardi	Savona
Zeno Bertoli	Posillipo
Arnaldo Deserti	Bogliasco
Maurizio Felugo	Pro Recco
Pietro Figlioli	Pro Recco
Deni Fiorentini	Savona
Valentino Gallo	Posillipo
Massimo Giacoppo	Savona
Niccolò Gitto	Brescia
Stefano Luongo	Sori
Giacomo Pastorino	Savona
Christian Presciutti	Brescia
Stefano Tempesti	Pro Recco
Alessandro Campagna

Izvori

1. FINA (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. lipnja 2015. Pristupljeno 14. kolovoza 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)