Taichung

Taichung (kineski: 臺中市, pinyin: Táizhōng Shì; doslovno „Tajvanski središnji”) je grad i posebna općina na zapadnoj obali središnjeg Tajvana. S preko 2,8 milijuna stanovnika Taichung je drugi po broju stanovnika na otoku od srpnja 2017. godine, kada je pretekao Kaohsiung.

Razglednica Taichunga: Panorama grada, Nacionalni prirodoslovni muzej Tajvana, Željeznički kolodvor, Memorijalna kapela Luce, Taichung interkontinentalni bejzbol stadion, Vjetrofarma Taichunga, Planina Nanhu.

Taichung
臺中市
Tajčung (transliteracija)
Panorama Taichunga 2016. god.
Zastava Pečat
Država	Tajvan
Četvrti	29 distrikta
Taichū	1901.
Status gradske općine	2010.
Osnivač	Dinastija Qing
Vlast
• Vrsta	Gradsko vijeće
• Gradonačelnik	Lu Shiow-yen (KMT)
Površina
• Urbano područje	492 km²
• Metropolitansko područje	2.214,90 km²
Koordinate	24°09′N 120°40′E
Stanovništvo (Ožujak 2020.)
• Urbano područje	2.635.000 (1.300 stanovnika/km²)
• Metropolitansko područje	2.816.667[1] (5.400 stanovnika/km²)
Vremenska zona	Kinesko standardno vrijeme (UTC+8)
• Ljeto (DST)	ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj	400-439
Pozivni broj	(0)4
Stranica	taichung.gov.tw
Položaj Taichunga u Republici Kini

Zemljopis

Planina Xueshan je druga po visini na Tajvanu.

Obalna ravnica na zapadu i dolina Taichung odvojeni su lancem brežuljaka oko jezgre grada Taichunga koja je gusto naseljena i visoko industrijski razvijena. Tri najnaseljenije četvrti jezgre grada: Fengyuan, Dali i Taiping, su do 2010. godine imale status samostalnih gradova. Na istoku se urbano područje proteže daleko u neprohodne tajvanske središnje planine u distrikt Heping (do 2010. ruralna zajednica). Tamo živi otprilike 11.000 stanovnika (0,4% gradskog stanovništva), a površinom obuhvaća gotovo polovicu gradskog područja. U njemu se nalaze Nacionalni park Shei-Pa, u središnjim planinama, i Nacionalni park Taroko, koji se prostire do istočne obale otoka. Xueshan (雪山), drugi najviši vrh Tajvana s 3.886 m visine, nalazi se na granici sa sjevernim susjednim okrugom Miaoli.

Povijest

Tajvanski spomenik herojima Drugog svjetskog rata.

Grad (prije 2010. godine)

Distrikt (prije 2010.)

Područje Taichunga je naseljeno više od 4000 godina. Na početku povijesnog razdoblja ovdje su živjela i lovila domaća plemena zapadne tajvanske ravnice (kolektivni izraz Pingbuzu 平埔族). Tijekom dinastije Qing, mnogi Kinezi su se doselili iz pokrajina Fujian i Guangdong. Mjesto Dadun (大墩), tada najvažnije mjesto na tom području, razvijalo se u to vrijeme. Danas ulica Da Dun u Taichungu podsjeća na taj grad.

Kada su 1895. god. Japanci osvojili Tajvan, nakon Prvog japansko-kineskog rata, mjesto je preimenovano u Taichū (japanski 臺中). Od 1903. godine izgrađene su ulice u današnjem centru grada i gradski park (臺中 公園). Početkom 20. stoljeća, Taichung je postao uporište tajvanskog nacionalizma, dok su većinu tadašnjih škola gradili Japanci, Srednju školu Taichū (sada Prva urbana srednja škola, Prva viša srednja škola, TCSFH) osnovao je Tajvan s ciljem promicanja tajvanske kulture. Za vrijeme japanske vladavine, otok Tajvan je 1920. godine podijeljen na sedam prefektura. Jedna od njih bila je i prefektura Taichū, koja je obuhvaćala današnji Taichung, kao i kasnije županije Changhua i Nantou.

Krajem Drugog svjetskog rata, Republika Kina je preuzela otok 1945. nakon japanskog poraza. Japanska prefektura je postala kineski okrug Taichung, a stvarno područje gradskog naselja izdvojeno je kao neovisni grad Taichung. Good. 1950., uslijedila je nova administrativna reforma, a dva nova okruga Changhua i Nantou odvojena su od okruga Taichung. Dana 25. prosinca 2010., okolni okrug Taichung raspušten je i uključen u grad. Kao rezultat toga, stanovništvo je poraslo s nešto manje od 1,1 milijuna na preko 2,6 milijuna, a urbana površina povećala se sa 163 km² na 2.215 km². U isto vrijeme, Taichung je dobio status neovisne gradske općine koja je izravno povezana s vladom.

Uprava

Nova gradska vijećnica Taichunga

Grad Taichung, proširen u prosincu 2010., podijeljen je u 29 okruga (區, Qū). Od toga, osam četvrti potječe iz "jezgre grada" (stanovnici i područje od prosinca 2017.):.^[2]

	Distrikt			Stanovništvo	Površina	Gustoća
					km²	stan./km²
	Xitun (Taichung)	西屯區	„Zapadno naselje“	227.043	39,8467	5.698
	Beitun (Taichung)	北屯區	„Sjeverno naselje“	274.819	62,7034	4.383
	Nantun (Taichung)	南屯區	„Južno naselje“	168.760	31,2578	5.399
	Bei Qu (Taichung)	北區	„Sjeverni okrug“	147.653	6,9376	21.283
	Xi Qu (Taichung)	西區	„Zapadni okrug“	115.627	5,7042	20.271
	Zhong (Taichung)	中區	„Središnji okrug“	18.450	0,8803	20.959
	Dong Qu (Taichung)	東區	„Istočni okrug“	75.811	9,2855	8.164
	Nan (Taichung)	南區	„Južni okrug“	125.067	6,8101	18.365

Preostalih 21 okruga nastala su iz ranije neovisnih gradova i gradova okruga Taichung nastalih (stanovništvo u prosincu 2017.):^[2]

Distrikt	kin.	Stanovništvo	Površina (km²)	stan./km²	pinyin
Da’an	大安區	19.303	27,4045	704	Dà'ān
Dadu	大肚區	57.322	37,0024	1.549	Dàdù
Dajia	大甲區	77.761	58,5192	1.329	Dàjiǎ
Dali	大里區	211.492	28,8758	7.324	Dàlǐ
Daya	大雅區	95.203	32,4109	2.937	Dàyǎ
Dongshi	東勢區	50.714	117,4065	432	Dōngshì
Fengyuan	豐原區	166.879	41,1845	4.052	Fēngyúan
Heping	和平區	10.949	1.037,8192	11	Hépíng
Houli	后里區	54.482	58,9439	924	Hòulǐ
Longjing	龍井區	77.818	38,0377	2.046	Lóngjǐng
Qingshui	清水區	86.420	64,1709	1.347	Qīngshuǐ
Shalu	沙鹿區	92.645	40,4604	2.290	Shālù
Shengang	神岡區	65.553	35,0445	1.871	Shéngāng
Shigang	石岡區	15.066	18,2105	827	Shígāng
Taiping	太平區	189.066	120,7473	1.566	Tàipíng
Tanzi	潭子區	108.288	25,8497	4.189	Tánzǐ
Xinshe	新社區	24.754	68,8874	359	Xīnshè
Waipu	外埔區	32.185	42,4099	759	Wàipǔ
Wufeng	霧峰區	65.393	98,0779	667	Wùfēng
Wuqi	梧棲區	57.993	16,6049	3.493	Wúqī
Wuri	烏日區	74.554	43,4032	1.718	Wūrì

Distrikti Taichunga
Xinshe Tanzi Shigang Shengang Houli Heping Fengyuan Dongshi Daya Wuqi Waipu Shalu Qingshui Longjing Dajia Dadu Da’an Xitun Wuri Wufeng Zapad Taiping Jug Sjever Nantun Istok Dali Centar Beitun Yilan Miaoli Nantou Hualien Hsinchu Hsinchu Changhua

Stanovništvo

Prema procjeni u gradu je u ožujku 2020. živjelo 2.816.667 stanovnika. Grad je od 2012. do 2017. godine imao 2. najveći prirast stanovništva. Današnji porast broj stanovnika se pripisuje prirastu više nego doseljavanju i poticajnoj stanogradnji.^[3]

Kretanje broja stanovnika

1985.	1990.	1995.	2000.	2005.	2010.	2015.
1.817.125	2.019.959 (+11,2%)	2.257.950 (+11,8%)	2.460.098 (+9,0%)	2.587.828 (+5,2%)	2.648.419 (+2,3%)	2.744.445 (+3,6%)[3]

Znamenitosti

Ulaz u Nacionalni prirodoslovni muzej Tajvana

Nacionalni muzej likovnih umjetnosti

Gradska operna kuća Taichunga

U Taichungu postoji 11 sveučilišta i visokih učilišta. Tri najvažnija sveučilišta su: Nacionalno sveučilište Chung Hsing (國立 中興 大學), Sveučilište Feng Chia (逢甲 大學) i Sveučilište Tunghai (東海 大學), na čijem kampusu je Memorijalna kapela Luce arhitekta Ieoh Ming Peia.

Nacionalni prirodoslovni muzej Tajvana otvoren je 1993. godine, a uključuje botanički vrt i kino Omnimax. U gradu je muzej umjetnosti i smatra se jednim od najboljih u Tajvanu, ali veliki dio eksponata su gostujuće izložbe.

U gradskom području postoji nekoliko manjih i većih hramova, od kojih su neki izgrađeni u 19. stoljeću za tradicionalne lokalne bogove. Pored budističkog, taoističkog i mazuovog hramova, postoji i Konfucijev hram

U Taichungu postoji nekoliko noćnih tržnica, područje oko Yizhong-a (一 中 街, Yīzhōng jiē) popularno je mjesto susreta s mnogim malim trgovinama. U Taichungu postoje i neki veći trgovački centri.

Gradska operna kuća djelo je japanskog arhitekta Toyote Ita i dovršena je 2014. godine.

• 
  Spomen-kapela Luce
• 
  Jishan gradska vrata iz 1924.
• 
  Stara gradska vijećnica Taichunga
• 
  Nova gradska vijećnica Taichunga
• 
  Stari željeznički kolodvor
• 
  Novi željeznički kolodvor
• 
  Upravna zgrada Nacionalnog sveučilišta
• 
  Hram Dajia Jenn Lann
• 
  Hram obitelji Lin Shi
• 
  Hram mučenika ROC

Financijsko središte Taichunga, distrikt Situn.

Gospodarstvo

Taichung je središte globalne biciklističke industrije, te najveći svjetski proizvođač bicikala, Giant, ovdje ima sjedište. Mnogi mali, a ponekad i visoko specijalizirani dobavljači u gradu proizvode dijelove za bicikle koji se kao svjetski OEM proizvodi prodaju pod drugim imenom, kao što su KT Quando i specijalist za kočnice, Tektro.^[4]

Zbratimljeni gradovi

Austin, Texas SAD (1986.) Auckland Novi Zeland (1996.) Baton Rouge SAD (1980.) Caen Francuska (2012.) Cheyenne (Wyoming) SAD (1981.) Columbia (South Carolina) SAD (2014.) Chungju Južna Koreja (1969.) Columbus (Georgia) SAD (2007.) Contra Costa (Kalifornija) SAD (1983.) Kwajalein, Marshallovi otoci (2002.) Makati Filipini (2004.) Manchester (New Hampshire) SAD (1989.) Mexicali, okrug (Kalifornija) SAD (1989.)

Montgomery, okrug (Ohio) SAD (1990.) Nagoya, Japan (2019.) Nassau, okrug (New York) SAD (1997.) New Haven, Connecticut SAD (1965.) Pietermaritzburg, JAR (1982.) Reno (Teksas) SAD (1985.) San Diego, Kalifornija SAD (1983.) San Pedro Sula, Honduras (2003.) Santa Cruz de la Sierra Bolivija (1978.) Sumter County (South Carolina) SAD (1986.) Tucson, Arizona SAD (1979.) Winnipeg Kanada (1982.)

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Taichung

1. Population structure by district (各區人口結構), demographics.taichung.gov.tw (kin.) Pristupljeno 23. srpnja 2020.
2. 戶數 、 人口 數 及 遷徙 06 鄉鎮 土地 面積 及 人口 密度 (97) („Broj domaćinstava, stanovništvo i migracije: površina zemljišta i gustoća naseljenosti općina“)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2018. (Wayback Machine), Odjelu za statistiku Ministarstva unutarnjih poslova (engl.) Pristupljeno 23. srpnja 2020.
3. 鄉鎮市區人口及按都會區統計  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. prosinca 2017. (Wayback Machine), Tajavansko ministarstvo unutarnjih poslova (engl.) Pristupljeno 24. srpnja 2020.
4. Christoph Neidhart, Rad für die Welt, Süddeutsche Zeitung, 14. srpnja 2017. (njem.) Pristupljeno 24. srpnja 2020.