From Wikipedia, the free encyclopedia
Sud Aviation SE 210 Caravelle (poznata kao Karavela) bio je jedan od prvih mlaznih linijskih putničkih aviona kratkog do srednjeg doleta. Od 1955. godine proizvodila ga je francuska zrakoplovna tvrtka SUD Aviation (tada poznat kao SNCASE (Société nationale des constructions aéronautiques du sud-est ili skraćeno Sud-Est). Karavela je bila jedan od najuspješnijih europskih mlaznih aviona prve generacije i prodavala se po cijeloj Europi. 20 aviona naručio je i američki United Airlines.[1] S Karavelom je uvedena i ugradnja motora na zadnji dio trupa što je korišteno na mnogim nadolazećim avionima.[1]
Karavela | |
---|---|
Karavela VI-N | |
Opći podatci | |
Tip | Linijski putnički zrakoplov |
Proizvođač | Sud Aviation |
Probni let | 27. svibnja 1955. |
Uveden u uporabu | 1959. |
Povučen | 2005. |
Broj primjeraka | 282 |
Portal:Zrakoplovstvo |
12. listopada 1951. Comité du Matériel Civil (civilni zrakoplovni odbor) objavio je osobine za tada novi zrakoplov srednjeg doleta. Planiran je zrakoplov za prijevoz 55 do 65 putnika i 1000 kg tereta na rutama do 2.000 km s brzinom krstarenja oko 600 km/h. Vrsta i broj motora u početku nije bila navedena. Nekoliko vodećih zrakoplovnih tvrtki radilo je na raznim projektima za izradu zrakoplova u ovoj kategoriji još od 1946. godine, ali nitko nije imao financijska sredstva za početak gradnje.[1]
Reakcija francuske industrije je bila jaka, svakom većem proizvođaču poslan je barem jedan prijedlog te je zaprimljeno ukupno 20 različitih projekata, većinom planiranih za ugradnju turrbo-mlaznih motora. Zrakoplovna tvrtka Breguet poslala je projekte i za turbo-mlazne i za turbo-prop motore po kojima su kasnije u suradnji s SNCA du Nord izrađeni jedan mlazni avion s Atar motorima i turbo-prop avion poznat kao Br.978. Hurel-Dubois predao je nekoliko projekata za turbo-prop uskotrupne avione s krilima na vrhu trupa, sličan mnogim tadašnjim linijskim propelernim avionima. Prijedloga iz SNCA du Sud-Ouest-a je uključivao "S.O.60" s dva Rolls-Royce Avon RA.7 motora i s dva manja Turbomeca Marborés pomoćna motora.
Nakon proučavanja pristiglih projekata, Comité du Civilno Matériel izabire 28. ožujka 1952. tri favorita: četveromotorni Avon/Marbore S.0.60, dvomotorni Avon Hurel-Dubois i tromotorni Avon Sud-Est X-210. U tom vremenu Rolls-Royce je počeo nuditi svoju novu inačicu Avon koji je mogao razviti 40 kN potiska, te je pomoćni motor na S.O.60 i treći motor na X-210 bio nepotreban.[1]
Nakon ovoga Odbor je zatražio redizajn X-210 kao dvomotorni zrakoplov. SNCASE se kod redizajna odlučio ostaviti ugradnju motora na zadnji dio trupa iako bi se s ugradnjom na ramenjaču krila uštedjelo na ukupnoj težini (potrebna su bila dodatna ojačanja repnog dijela). Kasnije se pokazalo da je ugradnja motora na stražnji dio zrakoplova dovela do velikog smanjenja buke kabini. Izmijenjeni projekt X-210 s dva Avon motora ponovo je poslan u SGAC u srpnju 1952. godine.[1]
Dva mjeseca kasnije SNCASE prima službenu obavijest o prihvaćanju njegovog projekta. 6. srpnja 1953. SGACC naručuje dva prototipa i dvije konstrukcije za statička ispitivanja zamora materijala. Sud Aviation projektirao je nekoliko trupova aviona po licenci de Havillanda kakvi su već korišteni u ranijim projektima. Nosni dio i pilotska kabina su preuzeti izravno iz de Havilland Cometa, dok je preostali dio bio projektiran lokalno.[1]
Prvi prototip karavele (F-WHHH) iz tvornice je izašao 21. travnja 1955. a prvi let je bio 27. svibnja te godine. Avion je bio pokretan s dva britanska Rolls-Royce RA-26 Mk.522 motora s potiskom od 4536 kg. Let je trajao 41 minutu. Drugi prototip uzletio je godinu dana kasnije, 6. svibnja 1956. Prvi prototip je imao teretna vrata na donjem lijevom dijelu trupa aviona ali su ta vrata na drugom prototipu uklonjena i cijela kabina je bila namijenjena za putnike. Prva narudžba stigla je iz Air France-a u 1956. a sljedeća, 1957. godine iz SAS-a (te godine se Sud-Est udružio sa Sud-Ouest-om u tvrtku Sud Aviation zadržavši i originalni SE naziv). Slijedilo je još narudžbi koje su uglavnom stizale tijekom i nakon aeromitinga i prezentacija potencijalnim korisnicima. Karavela je dozvolu za korištenje dobila u svibnju 1959. i ubrzo nakon toga ušla u redovne linije SAS-a i Air France-a.[1]
Tijekom proizvodnje izrađeno je nekoliko inačica prateći pojavu jačih motora s čime se osiguravao veći MTOW aviona. U tim trenucima se Sud Aviation najviše okrenuo projektu nadzvučnog transporta s avionom iste veličine i doleta kao Karavela, nazvanog Super-Karavela. Međutim, ovaj projekt će kasnije biti spojen sa sličnim u Bristol Aeroplane Company iz čega će nastati Concorde. U nekim konfiguracijama, zrakoplov je imao putnička sjedala okrenuta jedan prema drugima što je neobični sjedeći raspored za civilne zrakoplove. Ukupno je izrađeno 282 aviona svih inačica.
Mjere | -I | IA | III | VI N | VI R | 10R | 11R | 10b | 12 | 10A |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Posada pilotske kabine | Tri | |||||||||
Kapacitet sjedala | 80 | 89-99 | 105 | 140 | 105 | |||||
Korisni teret | - | - | 8,4 t | 7,9 t | 8,2 t | 9,4 t | 9,1 t | - | - | - |
Dužina | 31,01 m | 32,71 m | - | - | 36,24 m | 33,01 m | ||||
Raspon krila | 34,3 m | |||||||||
Visina | 8,72 m | - | 8,72 m | - | 9,02 m | 8,72 m | ||||
Površina krila | 146,7 m2 | |||||||||
Težina | - | - | 22,2 t | 24,9 t | 26,3 t | 26,7 t | 28,8 t | - | 29,5 t | - |
MTOW | - | - | 46 t | 48 t | 50 t | 52 t | 52 t | - | 58 t | - |
Najveća brzina | - | - | 805 km/h | 845 km/h | 800 km/h | - | - | - | ||
Dolet | - | - | 1.700 km | 2.350 km | 2.300 km | 3.455 km | 2.300 | - | 3.465 km | - |
Visina leta | 12.000 m | |||||||||
Motori | 2× Rolls-Royce Avon ili Pratt & Whitney JT8D turbo-mlazni motori |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.