From Wikipedia, the free encyclopedia
Srbizacija ili posrbljavanje označava kulturnu i nacionalnu asimilaciju nesrpskog stanovništva u srpsku naciju. Sastoji se u, primjerice, preuzimanju srpskih imena, srpskog jezika i srpske pravoslavne vjeroispovjesti.
Američki autor Stephen Schwartz smatra kako korijen srbizacije čini uvjerenje da su svi Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci i Makedonci u biti Srbi.[1]
Pojmovi srbiti i srbljenje prvi put spominju se u srpskom rječniku Vuka Karadžića iz 1818. godine, u značenju prihvaćanja srpstva, postajanja Srbinom.[2]
Nakon priključena vardarske Makedonije u Kraljevinu Srbiju Makedonski Narod bio je suočen s politikom prisilne srbizacije.[3][4]
9. rujna 1919. godine Carigradska patrijaršija je za 800.000 franaka ustupila jurisdikciju nad pravoslavnim vjernicima vardarske Makedonije Srpskoj pravoslavnoj crkvi.[5] Pravoslavni Makedonci, su kasnije na popisima stanovništva Kraljevine Jugoslavije prikazani kao Srbi.
Politika srbizacije uključivala je i promijenu prezimena (npr. Petrov i Popov u Petrović i Popović).[6] Područje Makedonije je u Kraljevini Jugoslaviji nazivano „Južnom Srbijom“ (neslužbeno) ili „Vardarskom banovinom“ (službeno).
Prema navodima Makedonskog dela, časopisa Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije, nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u makedonskim školama sprovođena je sistematska politika denacionalizacije i srbizacije makedonskog stanovništva.[7]
Po priključenju Kosova Kraljevini Srbiji (poslije Kraljevini SHS), kosovski Albanci bili su suočeni s politikom prisilne srbizacije, koja je zabranila korištenje albanskog jezika, pokrštavanju i etničkom čišćenju.[8]
Još od početka 20. stoljeća velikosrbi pisali su raznorazne monografije o crnogorskim temama (država, kultura, narod; ponajviše o crnogorskim nahijama, plemenima, selima, bratstvima), pri čemu su se služili izmišljotinama neslućenih razmjera, sve radi negiranja crnogorstva i prikazivanja istih srpskim. Podrijetlo crnogorskih bratstava izvodili su od poznatih srpskih osoba, pri čemu krivotvoritelji nisu prezali ni od izmišljanja osoba.[9] Krivotvorenje i srbiziranje crnogorske baštine su u svojim radovima sprovodili Đorđe Branković, Dositej Obradović, Jovan Rajić, Gavrilo Stefanović Venclović, Simo Milutinović, Vuk Stefanović Karadžić, Ilija Garašanin, Milorad Medaković, Dimitrija Milaković i ini.[9] Metode kojima su se služili bile su po sličnom ili istom obrascu koje se primijenilo i na Hrvate i još neke narode: u tumačenju povijesnih izvora i književnih radova crnogorsko se jednostavno proglašavalo srpskim, ili se u povijesne tekstove ubacivalo "srpski" u tekst, odnosno, mijenjalo se riječ u tekstu koju su zamjenjivali pridjevom "srpski".[9]
Uništavanje crnogorske povijesti sprovodilo se i uništavanjem izvornika povijesnih dokumenata, krivotvorenim "kopijama prijepisa" i "rig"-ovima podmetanim pod izvornike.[10] Veliku ulogu u tome je imao Dušan Vuksan kojeg su kraljevske srbijanske vlasti nakon što su okupirale Crnu Goru poslale ondje za povjerenika na najodgovornije znanstveno-prosvjetne položaje. Isti je u crnogorsku povijesnu znanost podvalio podosta krivotvorina i upitnih "otkrića". Preinačivao je crnogorske dokumente i/ili dodatno dorađivao i raspačavao velikosrpske povjesničarske podvaljene krivotvorine dajući im tako "vjerodostojnost", skrivajući i mijenjajući izvore (kao što je bio Simo Milutinović) tih kopija, posrbljujući crnogorski jezik u tekstovima, tako da je primjerice u slučaju oporuke Petra Prvog u svojim "kopijama prijepisa" (ne provjeravajući izvore) napravio 150 razlika "leksičke, gramatičke, sintaktičke, sadržajne, materijalne i formalne" naravi, sve radi toga kako bi se izgubila izvornost dokumenta, odnosno da bi se posrbilo crnogorski jezik i mentalitet općenito.[10] Težina i štetnost zahvata Dušana Vuksana je tolika da se u crnogorskim znanstvenim krugovima otvoreno postavljaju zahtjevi za znanstveno preispitivanje svih njegovih "svjedočanstava". Zahtjevi idu dotle da se znanstveno preispita tradicionalna crnogorska povijesna znanost i ponovno utvrde činjenice, a radi postavljanja pravilnih zaključaka, sinteza i objašnjenja na točnim osnovama, jer je tradicionalna crnogorska povijesna znanost velikim dijelom bila građena na postavkama Dušana Vuksana koji je dugo, i u današnjici, nekritički prikazivan kao velikan crnogorske povjesnice.[10]
Srpski povjesničar Ilarion Ruvarac spominje posrbljene Vlahe u Srbiji krajem 19. i početkom 20. stoljeća.[11] Engleski povjesničar Noel Malcolm smatra kako su tijekom povijesti brojni Vlasi Bosne i Hercegovine asimilirani u srpsku populaciju putem pripadnosti srpskoj pravoslavnoj crkvi.[12]
U današnje vrijeme, pojedini predstavnici Vlaha, koji se na svom jeziku nazivaju Rumâni (Rumanji), ne prihvaćaju naziv Vlasi, tvrdeći da su svi oni Rumunji koji su u Timočkoj krajini izloženi "nečuvenoj asimilaciji i srbizaciji".[13] Međutim, drugi predstavnici Vlaha opovrgavaju ovakve tvrdnje, naglašavajući vlašku autentičnost i smatrajući kako je svrstavanje Vlaha u Rumunje zapravo pokušaj rumunjizacije.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
