Sjeverozapadno dorsko narječje

Sjeverozapadno dorsko narječje (također i sjeverozapadno grčko) jest grupa dijalekata bliska dorskom, a ponekad među njima uopće nema razlike. Neki ga smatraju dijelom južnog dorskog, a neki južni dorski drže dijelom sjeverozapadnoga dorskog, dok drugi oba smatraju podgrupama zapadnog grčkog. Zapadni solunski i boetski bili su pod jakim utjecajem ovoga narječja.

Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.^[1]

Zapadna grupa: ██ dorsko ██ sjeverozapadno dorsko ██ ahejsko dorsko	Središnja grupa: ██ eolsko ██ arkadociparsko	Istočna grupa: ██ atičko ██ jonsko

Iako se na njega gleda kao na skup dijalekata, postoje drukčija mišljenja onih koji smatraju da nije riječ o pravome skupu, nego o različitim dijalektima koji su utjecali jedni na druge.^[2] Razlike su ipak bile dovoljno male za razumijevanje iako je ponekad bila potrebna manja prilagodba.^[3]

Najraniji epigrafski tekstovi na ovome narječju potječu iz vremena od šestog do petog stoljeća prije Krista.^[3] Oni pokazuju fonološka i morfonološka obilježja narječja, ali većina ovih osobina nije specifična za ovo narječje, nego postoji i u drugim.^[3] Od glavne dorske grupe razlikuje se po:^[4]

• dativu množine treće deklinacije koji glasi -οις (-ois) umjesto -σι(ν) (-si(n)), primjerice μειόνοις meíonois — μείοσι meíosi
• dativu jednine o-deklinacije koji ima nastavak -οι (-oi) umjesto -ῳ (-ōi): Ἀσκλαπιοῖ Asklapioî — Ἀσκλαπιῷ Asklapiōî
• Upotrebi prijedloga ἐν (en) i akuzativa umjesto εἰς (eis) i akuzativa: ἐν οἶκον en oîkon — εἰς οἶκον eis oîkon
• skupu -στ (-st) umjesto -σθ (-sth), primjerice γενέσται genestai — γενέσθαι genesthai
• skupu -αρ- umjesto -ερ-: ἁμάρᾱ hamára umjesto ἁμέρᾱ haméra (dorski) i ἡμέρα hēméra (atički)
• mediopasivnom participu na -eimenos umjesto na -oumenos.

antički Epir prema Kleipertu 1902.

Razlikuje se od četiri do pet dijalekata: fokidski, lokrijski (ozolski i opuntski), elejski, epirski i makedonski.