Sarkom je maligni tumor (rak) koji nastaje iz promijenjenih stanica vezivnih tkiva mezenhimnog podrijetla.[1][2] Vezivna tkiva uključuju kosti, hrskavicu, masna tkiva, krvne žile i krvotvorna tkiva. Sarkomi mogu nastati u bilo kojemu od njih[2][3] pa postoji mnogo podvrsta sarkoma koji se dijele na temelju specifičnog tkiva i vrste stanice od koje tumor potječe.[4] Sarkomi su primarni tumori vezivnog tkiva, što znači da nastaju u vezivnom tkivu.[2] Za razliku od njih, sekundarni (metastatski) tumori vezivnoga tkiva nastaju širenjem raka iz drugih dijelova tijela (kao što su pluća, tkivo dojke ili prostata) na vezivno tkivo.[5]
Riječ sarkom potječe od starogrčkoga σάρκωμα: sarkōma »mesnata izraslina ili tvar«, gdje σάρξ znači »meso«.[6]
Sarkomi se obično dijele u dvije velike skupine, sarkome kostiju i sarkome mekih tkiva,[2] od kojih svaki ima više podtipova. Američki odbor za rak AJCC ima sljedeću podjelu:[4]
Sarkomi kostiju
- Osteosarkom
- Kondrosarkom
- Slabo diferencirani tumori okruglih/vretenastih stanica (uključujući Ewingov sarkom)
- Hemangioendoteliom
- Angiosarkom
- Fibrosarkom /miofibrosarkom
- Hordom
- Adamantinom
- ostali:
- Liposarkom
- Leiomiosarkom
- Maligni tumor ovojnice perifernog živca
- Rabdomiosarkom
- Sinovijalni sarkom
- Maligni solitarni fibrozni tumor.
Sarkomi mekih tkiva
- Liposarkom, neke vrste
- Atipični lipomatozni tumor
- Dermatofibrosarcoma protuberans
- Fibroblastom divovskih stanica
- Maligni solitarni fibrozni tumor
- Upalni miofibroblastični tumor
- Miofibroblastični sarkom niskog stupnja
- Fibrosarkom (uključuje odrasle i sklerozirajuće epitelioidne vrste)
- Miksofibrosarkom (ranije miksoidni maligni fibrozni histiocitom)
- Fibromiksoidni sarkom niskog stupnja
- Tumor divovskih stanica mekih tkiva
- Leiomiosarkom
- Maligni glomusni tumor
- Rabdomiosarkom (uključuje sljedeće vrste: embrionalne, alveolarne, pleomorfne i vretenaste stanice/sklerozirajuće)
- Hemangioendoteliom (uključuje sljedeće varijante: retiformni, pseudomiogeni i epiteloidni)
- Angiosarkom mekog tkiva
- Ekstraskeletni osteosarkom
- Gastrointestinalni stromalni tumor, maligni (GIST)
- Maligni tumor ovojnice perifernog živca (uključuje epitelioidnu varijantu)
- Maligni tumor granularnih stanica
- Maligni okoštavajući fibromiksoidni tumor
- Stromalni sarkom, nespecificiran
- Mioepitelni karcinom
- Maligni fosfaturni mezenhimalni tumor
- Sinovijalni sarkom
- Epitelioidni sarkom
- Alveolarni sarkom
- Sarkom prozirnih stanica mekog tkiva
- Ekstraskeletni miksoidni hondrosarkom
- Ekstraskeletni Ewingov sarkom
- Desmoplastični tumor malih okruglih stanica
- Ekstrarenalni rabdoidni tumor
- Tumor perivaskularnih epiteloidnih stanica, nespecificiran
- Nediferencirani sarkom vretenastih stanica
- Nediferencirani pleomorfni sarkom
- Nediferencirani sarkom okruglih stanica
- Nediferencirani epiteloidni sarkom
- Nediferencirani sarkom, nespecificiran.
Simptomi sarkoma kostiju obično uključuju bol u kostima, osobito noću, i oticanje područja oko tumora.[2]
Simptomi sarkoma mekih tkiva promjenjivi su. Oni se često pojavljuju kao čvrste, bezbolne kvržice ili čvorovi.[2] Gastrointestinalni stromalni tumori (podtip sarkoma mekih tkiva) često su asimptomatski, ali mogu biti povezani s pritužbama na bol u trbuhu, osjećaj punine i druge znakove crijevne opstrukcije.[2]
Uzrok većine koštanih sarkoma nije poznat,[3] ali je nekoliko čimbenika povezano s povećanim rizikom njihova razvoja. Prethodno izlaganje ionizirajućem zračenju (kao što je prethodna terapija zračenjem) jedan je od takvih čimbenika rizika.[2] Izloženost alkilirajućim agensima, poput onih koji se nalaze u određenim kemoterapijskim lijekovima protiv raka, također povećava rizik od koštanog sarkoma.[3] Određeni nasljedni genski sindromi poput sindroma Li-Fraumeni, nasljednih mutacija gena RB1 i Pagetove bolesti kostiju također su povezani s povećanim rizikom.[2]
Većina sarkoma mekog tkiva proizlazi iz onoga što se naziva sporadičnim (slučajnim) genskim mutacijama u stanicama oboljele osobe.[3] Postoje i određeni čimbenici povezani s povećanim rizikom od razvoja sarkoma mekog tkiva. Prethodno izlaganje ionizirajućem zračenju jedan je od takvih čimbenika.[2] Izloženost vinil-kloridu iz pâra koje se susreću se u proizvodnji poli(vinil-klorida) (PVC-a), izloženost arsenu i thorotrastu (nekadašnjem kontrastnom sredstvu u radiologiji na bazi torija) povezuju se s povećanim rizikom od angiosarkoma.[2][3] Limfedemi poput onih koji su posljedica određenih vrsta liječenja raka dojke također su čimbenik rizika za razvoj angiosarkoma.[3] Kao i kod koštanih sarkoma, određeni nasljedni genski sindromi povezani su s povećanim rizikom od razvoja sarkoma mekog tkiva, uključujući sindrom Li-Fraumeni, obiteljsku adenomatoznu polipozu, neurofibromatozu tipa 1 i nasljedne mutacije gena RB1.[3] Kaposijev sarkom uzrokuje herpesni virus HHV-8.
Točne molekularne promjene koje rezultiraju sarkomom nisu uvijek poznate, ali određene vrste sarkoma povezane su s određenim genskim mutacijama.[2][3]
- Većina slučajeva Ewingovog sarkoma povezana je s kromosomskom translokacijom u kojoj se dio kromosoma 11 spaja s dijelom kromosoma 22 .[2] To rezultira spajanjem gena EWS s drugim genima, uključujući gen FLI1 u 90 % slučajeva i gen ERG u 5 – 10 % slučajeva.[2] Te fuzije rezultiraju proizvodnjom abnormalnih proteina, iako nije u potpunosti poznato kako ti abnormalni proteini dovode do raka.[2]
- Dermatofibrosarcoma protuberans često se povezuje s kromosomskom translokacijom u kojoj gen COL1A1 biva vezan na gen PDGFRB.[3] To rezultira prekomjerno aktivnom PDGF signalizacijom, za koju se smatra da potiče diobu stanica i u konačnici dovodi do razvoja tumora.[3]
- Upalni miofibroblastični tumor često je povezan s preuređivanjem gena za ALK, a povremeno i s preuređivanjem gena HMGA2.[3]
- Tumor divovskih stanica mekog tkiva često je povezan s kromosomskom translokacijom između kromosoma 1 i kromosoma 2, u kojoj se CSF1 gen spaja s genom COL6A3.[3] To rezultira povećanom proizvodnjom proteina CSF1, za koji se smatra da igra ulogu u razvoju raka.[3]
- Mnogi liposarkomi povezani su s dupliciranjem dijela kromosoma 12, što rezultira dodatnim kopijama poznatih gena koji potiču rak (onkogeni) kao što su gen CDK4, gen MDM2 i gen HMGA2.[3]
Sarkomi kostiju
Dijagnoza sarkoma kostiju počinje temeljitom anamnezom i fizičkim pregledom koji može otkriti karakteristične znakove i simptome.[3] Laboratorijske pretrage nisu osobito korisne u dijagnozi, iako neki sarkomi kostiju (kao što je osteosarkom) mogu biti povezani s povišenim razinama alkalne fosfataze, dok drugi (kao što je Ewingov sarkom) mogu biti povezani s povišenom brzinom sedimentacije eritrocita.[7] Nijedan od ovih laboratorijskih nalaza nije specifičan za koštane sarkome, što znači da su povišenja vrijednosti povezana i s mnogim drugim stanjima.[3] Slikovne pretrage vrlo su važne u dijagnozi, a većina kliničara u početku će naručiti običnu radiografiju (rendgen).[3] U dijagnozi je korisno snimanje magnetskom rezonancijom (MR) i radioizotopno snimanje kostiju.[7][3] Računalna tomografija (CT) obično se ne koristi u dijagnozi većine tipova sarkoma kostiju, iako je važno pomagalo za određivanje njihova stadija.[3] Konačna dijagnoza zahtijeva biopsiju tumora i pažljiv pregled uzorka od iskusnog patologa.[3]
Sarkomi mekog tkiva
Dijagnoza sarkoma mekog tkiva također počinje temeljitom anamnezom i fizičkim pregledom.[3] Slikovne studije mogu uključivati CT ili MR, iako je CT poželjniji za sarkome mekog tkiva koji se nalaze u prsnom košu, abdomenu ili ispod potrbušnice u retroperitoneumu.[3] Pozitronska emisijska tomografija (PET) također može biti korisna u dijagnozi, iako je njena najčešća upotreba za određivanje stadija.[3] Kao i kod sarkoma kostiju, konačna dijagnoza zahtijeva biopsiju tumora i patološku procjenu histologije.[3][8]
Određivanje stadija
Stadij raka odnosi na to koliko je rak uznapredovao, a obično se temelji na veličini osnovnoga tumora i koliko se je proširio na susjedna tkiva (lokalna invazija), limfne čvorove (nodalne metastaze) i u druge dijelove tijela (udaljene metastaze).[4][3][9] Ocjena stadija utječe na prognozu (vjerojatan ishod) kao i na vrste tretmana koji bi mogao biti učinkovit protiv raka.[2][4]
Najčešći slikovni alati koji se koriste za određivanje stadija sarkoma kosti jesu MR ili CT za ocjenu primarnog tumora, CT prsnog koša s kontrastom za procjenu širenja (metastaziranja) na pluća i radioizotopsko skeniranje kostiju za procjenu širenja na druge kosti.[4] Određivanje stadija sarkoma mekog tkiva obično uključuje MR ili CT snimanje primarnog tumora radi određivanja veličine tumora, kao i CT prsnog koša s kontrastom za procjenu metastatskih tumora u plućima.[4]
Stupanj
Sarkomima se, poput nekih drugih malignih tumora, dodjeljuje stupanj (nizak, srednji, visoki) na temelju izgleda tumorskih stanica pod mikroskopom.[10] Općenito, stupanj se odnosi na to koliko je rak agresivan i kolika je vjerojatnost da se proširi na druge dijelove tijela (metastazira).[10] Sarkomi niskog stupnja imaju bolju prognozu od sarkoma višeg stupnja i obično se liječe kirurški, iako se ponekad koristi terapija zračenjem ili kemoterapija.[3][4] Sarkomi srednjeg i visokog stupnja se češće liječe kombinacijom kirurškog zahvata, kemoterapije ili terapije zračenjem.[11] Budući da je veća vjerojatnost da će tumori visokog stupnja metastazirati (invazijom tkiva i širenje na lokalna, regionalna i udaljena mjesta), oni se liječe agresivnije. Preživljavanje pacijenata uvelike je povećano kada su otkrivene kemoterapije na koje su neki od sarkoma osjetljivi. Na primjer, prije kemoterapije dugotrajno preživljavanje pedijatrijskih bolesnika s lokaliziranim osteosarkomom bilo je oko 20 %, a sada je poraslo na 60 – 70 %.[12]
Kirurški zahvat je najčešći oblik liječenja većine sarkoma koji se nisu proširili na druge dijelove tijela.[3][13] Kirurgija koja pošteđuje udove, za razliku od amputacije, sada se može koristiti za spašavanje udova pacijenata u najmanje 90 % slučajeva sarkoma ekstremiteta (ruke ili noge).[13] Tretmani poput kemoterapije, terapije zračenjem (radioterapija) i protonska terapiju mogu se primijeniti prije operacije (što se zove neoadjuvantna terapija) ili nakon operacije (adjuvantna terapija).[3][11] Primjena neoadjuvantne ili adjuvantne kemoterapije i radioterapije značajno poboljšava prognozu za mnoge bolesnike sa sarkomom.[3][14] Liječenje može biti dug i mučan proces, koji za mnoge pacijente traje oko godinu dana.[11]
- Liječenje liposarkoma sastoji se od kirurške resekcije, pri čemu se kemoterapija ne koristi izvan okvira istraživanja. Adjuvantna radioterapija također se može koristiti nakon kirurškog uklanjanjae liposarkoma.
- Rabdomiosarkom se liječi operacijom, radioterapijom ili kemoterapijom.[15] Većina pacijenata s rabdomiosarkomom ima stopu preživljavanja od 50 do 85 %.[16]
- Osteosarkom je tumor kosti koji se liječi kirurškim uklanjanjem čim većeg dijela tumora, često zajedno s neoadjuvantnom kemoterapijom. Radioterapija je druga mogućnost, iako ne tako uspješna.
Ekspresija receptora B7-H3 daje obećavajuću metu za nove imunoterapijske strategije.
U sarkomima u dječjoj dobi citotoksično sredstvo ciklofosfamid ima široku primjenu i pokazalo je dobru djelotvornost.[17]
Nekoliko čimbenika utječe na prognozu koštanih sarkoma:[4]
- Veličina tumora: veći tumori imaju lošiju prognozu u usporedbi s manjim tumorima.
- Širenje tumora na okolna tkiva: tumori koji su se proširili lokalno na okolna tkiva obično imaju lošiju prognozu u usporedbi s tumorima koji se nisu proširili dalje od mjesta nastanka.
- Stadij i prisutnost metastaza: tumori koji su se proširili (metastazirali) na limfne čvorove (što je rijetko kod koštanih sarkoma) ili druge organe ili tkiva (na primjer u pluća) imaju lošiju prognozu u usporedbi s tumorima koji nisu metastazirali.
- Stupanj tumora: tumori višeg stupnja (stupanj 2 i 3) imaju lošiju prognozu u usporedbi s tumorima niskog stupnja (stupanj 1).
- Skeletni položaj: tumori koji potječu iz kralježnice ili kostiju zdjelice obično imaju lošiju prognozu u usporedbi s tumorima koji potječu iz kostiju ruku i nogu.
Za sarkome mekih tkiva na prognozu utječu:[4]
- Stadij: kao i kod koštanih sarkoma, tumori koji su metastazirali imaju lošiju prognozu u usporedbi s tumorima koji nisu metastazirali.
- Stupanj: AJCC preporučuje upotrebu francuskog sustava ocjenjivanja FNCLCC, u kojemu tumori visokog stupnja imaju lošiju prognozu u usporedbi s tumorima niskog stupnja.
Za gastrointestinalne stromalne tumore (GIST) važan čimbenik koji utječe na prognozu jest[4]
- Brzina mitoze: koliki se udio stanica aktivno dijeli unutar tumora; GIST-ovi koji imaju visoku stopu mitoze imaju lošiju prognozu u usporedbi s GIST-ovima koji imaju nisku stopu mitoze.
Ishodi liječenja
Prema podatcima koje je objavio američki Nacionalni institut za rak (NCI) ukupno petogodišnje preživljavanje kod koštanih sarkoma iznosi 66,9 %.[18] Američko društvo za rak (ACS) procijenilo je da će 1660 ljudi u SAD-u umrijeti 2019. od sarkoma kostiju, što čini 0,3% svih smrtnih slučajeva od raka.[19] Srednja dob umrlih je 61 godina, iako se smrt može dogoditi u bilo kojoj dobnoj skupini:[18] 12,3 % smrti od sarkoma kostiju javlja se u osoba mlađih od 20 godina, 13,8 % javlja se u osoba u dobi od 20 do 34 godine, 5,5 % se javlja u osoba u dobi od 35 do 44 godine, 9,3 % u osoba u dobi od 45 do 54 godine, 13,5 % u osoba u dobi od 55 do 64 godine, 16,2 % u dobi od 65 do 74 godine, 16,4 % u dobi od 75-84 godine, a 13,1 % u osoba starijih od 85 godina.[18]
Za sarkome mekih tkiva ukupno petogodišnje preživljavanje (bez obzira na tip sarkoma i stadij) iznosi 64,5 %.[20] Ono iznosi 80,8 % za sarkome mekih tkiva koji se nisu proširili izvan primarnog tumora (lokalizirani tumori), 58,0 % za one koji su se proširili samo na obližnje limfne čvorove te 16,4 % za sarkome koji su se proširili na udaljene organe.[20] ACS procjenjuje da će u SAD-u 5270 ljudi umrijeti od sarkoma mekih tkiva u 2019., što čini 0,9 % svih smrtnih slučajeva od raka.[19]
Sarkomi su prilično rijetki.[2] Rizik da prethodno zdrava osoba dobije dijagnozu karcinoma kosti je manji od 0,001 %, dok je rizik od dobivanja dijagnoze sarkoma mekog tkiva između 0,001 i 0,005 %.[3] Američko društvo za rak procijenilo je da će u SAD-u 2019. godine biti 3500 novih slučajeva sarkoma kostiju i 12 750 novih slučajeva sarkoma mekih tkiva.[19] Ukupan procijenjeni broj novih dijagnoza svih vrsta raka jest 1 762 450, što znači da sarkomi kostiju predstavljaju samo 0,2 % svih novih dijagnoza raka (što ih čini 30. najčešćim tipom raka)[18] dok sarkomi mekih tkiva predstavljaju samo 0,7 % svih novih dijagnoza raka u SAD-u u 2019. godini[19] (što ih čini 22. najčešćim tipom raka).[20]
Sarkomi pogađaju ljude svih dobnih skupina. Oko 50 % sarkoma kostiju i 20 % sarkoma mekih tkiva dijagnosticiraju se osobama mlađim od 35 godina.[21] Sarkomi kao što su leiomiosarkom, kondrosarkom i gastrointestinalni stromalni tumor (GIST) češći su u odraslih nego u djece.[2] Većina koštanih sarkoma visokog stupnja, uključujući Ewingov sarkom i osteosarkom, mnogo je češći u djece i adolescenata.[2]
Godine 2016. znanstvenici su izvijestili o otkriću osteosarkoma u fosilu starom 1,6 – 1,8 milijuna godina iz kostura sada izumrle vrste hominina Australopithecus sediba, što ga čini najranijim poznatim slučajem raka u ljudi.[22][23]
Liječenje sarkoma, osobito sarkoma koji je metastazirao, često zahtijeva kemoterapiju. Postojeći kemoterapijski lijekovi povezani su sa značajnom toksičnošću i nisu vrlo učinkoviti u ubijanju stanica raka.[3] Jedna od novijih i ne potpuno istraženih mogućnosti je imunoterapija.[24] Istražuju se strategije napada na stanice sarkoma ciljanom terapijom s pomoću malih molekula, biološkim agensima (molekule male interferirajuće RNA) i terapija uz pomoć nanočestica.[3]
U tijeku su istraživanja za razumijevanje specifičnih genskih i molekulskih čimbenika koji uzrokuju razvoj sarkoma.[3] To bi moglo omogućiti osmišljavanje novih ciljanih terapija i omogućiti liječnicima preciznije predviđanje tijeka bolesti.[3]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
