Sacrosanctum Concilium

Sacrosanctum Concilium (hrvatski: Sveti koncil) jedan je od najvažnijih tekstova Drugog vatikanskog sabora.

Sacrosanctum Concilium konstitucija o Svetoj Liturgiji
Grb Svete Stolice
Autor	Drugi vatikanski sabor
Jezik	latinski tekst hrvatski tekst
Vrsta djela	konstitucija o liturgiji
Datum (godina) izdanja	4. prosinca 1963.
Teme	liturgija
Sljedeća	Lumen gentium (1964.)

Sadržaj

Hrvatski glagoljski misal iz 15. stoljeća. I glagoljaška liturgijska tradicija bila je jedan od argumenata za opravdanost uvođenja narodnih jezika u liturgiju.

Ova konstitucija odnosi se na moderne liturgijske pokreta 20. stoljeća. Postala je temelj postkoncilske liturgijske reforme, posebice liturgije na narodnom jeziku i aktivnog sudjelovanja vjernika. Usredotočena je na razumijevanje važnosti liturgije u životu čovjeka i Crkve, obrazovanju, svećenstva i laika, te na medijsko praćenje u masovnim medijima. U tu svrhu predlaže se revizija liturgijskih knjiga (npr. misala), naglasak je na ravnopravnosti naroda u liturgiji, veći naglasak na riječi (propovijedi), jasnoći i jednostavnosti liturgije, sposobnosti da se prilagodi lokalnoj kulturi i običajima.

Isus je izvor liturgije i nazočan je u Euharistiji osobno i bitno. Neki dijelovi liturgije ustanovljeni su od Boga i nepromjenljivi su, a neki od Crkve, promjenljivi. Sveto Pismo zauzima središnje mjesto u liturgiji. Latinski jezik i dalje ostaje u uporabi, a može se uvoditi i narodni jezik. Za bilo kakvu promjenu u liturgiji potrebno je tražiti odobrenje Svete Stolice.^[1]

Poglavlja

Ova konstitucija o Crkvi izložena je u sedam poglavlja:

• Opća načela za obnovu i njegovanje svete liturgije
• O presvetom otajstvu Euharistije
• Ostali sakramenti i blagoslovine
• Božanski časoslov
• Liturgijska godina
• Sakralna glazba
• Sakralna umjetnost i sakralni predmeti

Bibliografija

Opširni komentar o ovoj Konstituciji o liturgiji napisao je 1985. godine poznati hrvatski liturgičar Martin Josip Kirigin.^[2]