SMS Viribus Unitis

SMS Viribus Unitis, bio je prvi austro-ugarski dreadnought bojni brod klase Tegetthoff. Viribus Unitis izgrađen je u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu.

SMS Viribus Unitis
Državna pripadnost: Austro-Ugarska Monarhija/ Država SHS	/
Kobilica položena	24. srpnja 1910.
Porinuće	24. lipnja 1911.
Stavljen u službu	5. prosinca 1912.
Status	potopljen 1. studenoga 1918.
Glavne osobine
Istisnina	standardna 20.000 t
Dužina	152 m
Širina	27,9 m
Pogon	12 kotlova Yarrow', s 4 parne turbine Parsons , 27.000 KS, 4 vijka
Brzina	20,4 čv
Doplov	4200 nautičkih milja pri 10 čv
Posada	32 časnika, 16 dočasnika, 993 mornara (1087 maksimalno)
Naoružanje	top 12 × 305 mm top 12 × 150 mm top 18 × 70 mm torpedne cijevi 4 × 533 mm

SMS Viribus Unitis bio je admiralski ratni brod. Godine 1918. zapovjedništvo nad brodom preuzeo je Janko Vuković Podkapelski.^[1] po završetku Prvoga svjetskog rata, kao i sve brodovlje austro-ugarske ratne mornarice, SMS Viribus Unitis prešao je u hrvatske ruke, odnosno Državi SHS. Dne 31. listopada 1918. godine brod je došao pod vlast Narodnoga vijeća Države SHS, koje je Podkapelskog istodobno imenovalo kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote.^[1] Tek što se na njemu zavijorio barjak crven-bijeli-plavi i tek što je dan prije na Viribusu otpjevana Lijepa naša, već sutradan ujutro – 1. studenoga 1918. godine neslavno je završio na morskom dnu pulske luke. Potopili su ga talijanski vojni diverzanti Raffaele Rossetti i Raffaele Paolucci (u akciji Prepad na Pulu), a nakon nekoliko godina su ga Talijani izvadili i razrezali u komade te rastopili. Dio pramca je u Pomorskom muzeju u Veneciji, sidra su kod ulaza zgrade Ministarstva obrane u Rimu, a jarbolima, koji su se nalazili na gatu ispred vojarne na Muzilu, izgubio se je trag.^[2]

Viribus unitis na latinskome znači Zajedničkim snagama. To je bio moto pretposljednjeg i dugovječnog austro-ugarskog cara i kralja Franje Josipa I.

Poveznice

• Janko Vuković Podkapelski