From Wikipedia, the free encyclopedia
Rudolf Kehrer (ruski: Рудольф Рихардович Керер; Tbilisi, 10. srpnja 1923. – Berlin, 29. listopada 2013.) bio je ruski pijanist i glasovirski pedagog njemačkoga podrijetla. Zbog političkih mu je razloga godinama bila uskraćivana mogućnost slobodnoga kretanja i putovanja, pa je dugo bio poznat samo u državama tzv. Istočnoga bloka. Bio je osobito cijenjen zbog svojih upečatljivih interpretacija glasovirskih koncerata Johannesa Brahmsa, Petra Iljiča Čajkovskog, Sergeja Rahmanjinova i Dmitrija Šostakoviča, te glasovirskih sonata i skladba Ludwiga van Beethovena, Frédérica Chopina i Sergeja Prokofjeva.
| Rudolf Kehrer Рудольф Керер | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Рудольф Рихардович Керер |
| Rođenje | 10. srpnja 1923. Tbilisi, SSSR  |
| Smrt | 29. listopada 2013. Berlin[1] |
| Žanrovi | ozbiljna glazba |
| Zanimanje | pijanist, glasovirski pedagog |
| Instrument | glasovir |
| Djelatno razdoblje | 1938. – 2007. |
| Producentska kuća | Melodija (rus. Мелодия) |
| WWW | |
| Nagrade | |
Zaslužni umjetnik SSSR-a Narodni umjetnik SSSR-a Orden Meritul Cultural Russlanddeutschen Kulturpreis für Musik | |
Rudolf Kehrer rođen je 1923. u Tbilisiju (tadašnjem Tiflisu) u obitelji švapskih doseljenika. Otac mu i djed bijahu graditelji glasovira, pa stoga ne čudi da je i Rudolf – kao glazbeno nadareni šestgodišnjak – bio takoreći predodređen da postane pijanist. Do svoje 14. godine znao je svirati gotovo sve Chopinove glasovirske etide, a kao petnaestgodišnjak je prvi puta javno nastupio kao solist izvodeći popularni Prvi koncert za glasovir i orkestar u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Sve je to ukazivalo na moguću briljantnu karijeru koncertnog pijanista,[2][3] ali su povijesna zbivanja – točnije, početak Drugoga svjetskoga rata i osobito njemački napad na SSSR 1941. sasvim preokrenuli i zagorčali život obitelji Kehrer i ostalim njemačkim doseljenicima. Kehrerovi su iz Gruzije deportirani u Kazahstan, gdje je i Rudolf bio prisiljen naporno raditi na jednoj plantaži pamuka. Sljedećih 13 godina nije uopće mogao ni svirati, ni slušati glazbu: na drvenoj si je dasci nacrtao glasovirske tipke, pa je tako „u gluho“ vježbao i održavao sviračku tehniku.[4] Budući da su takve okolnosti naprasno prekinule njegovo bavljenje glazbom, Kehrer je završio izvanredni studij matematike i fizike, da bi te predmete mogao predavati nižim razredima jedne škole i tako prehranjivati vlastitu obitelj. Tek su se poslije Staljinove smrti životne prilike i politički položaj ruskih Nijemaca polako počeli poboljšavati: iako je Kehrer u to vrijeme već bio tridesetjednogodišnjak, ipak je još uvijek želio biti koncertni pijanist.[5] Zato je 1954. nastavio studij glasovira na Konzervatoriju u Taškentu, gdje je tri godine poslije s velikim uspjehom diplomirao te istodobno bio pozvan preuzeti vlastitu klasu studenata. U Taškentu bi zasigurno zauvijek i ostao da mu 1961. nisu – uz posebnu dozvolu zbog prekoračene dobne granice – omogućili nastup na 2. Sovjetskom državnom natjecanju glazbenika u Moskvi.[4] Postignuti uspjeh bio je veći od očekivanoga: na tom je natjecanju Kehrer svojim izvedbama nadmoćno pobijedio svoje konkurente osvojivši najveći mogući broj bodova. U odluci o proglašenju pobjednika, članovi žirija su o Kehreru zapisali: »On je istinski fenomen u glazbenom životu Sovjetskoga saveza, veliki talent zrele osobnosti opremljen najkvalitetnijim pijanističkim umijećem...«[6] Taj mu je uspjeh omogućio da prihvati ponuđeno mjesto profesora na Moskovskom konzervatoriju, ali i da istodobno postane stalnim solistom Moskovske filharmonije.[4] Potkraj 1980-ih Kehreru je napokon ukinuta zabrana putovanja u inozemstvo pa je, poslije 29 godina uspješne pedagoške djelatnosti u Moskvi, 1990. prihvatio poziv i mjesto gostujućeg profesora glasovira na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost (njem. Hochschule für Musik und darstellende Kunst) u Beču, gdje je podučavao do 1998.[6]
Tijekom bogate koncertne i dugogodišnje pedagoške karijere Rudolf Kehrer je održao više od 2000 solističkih koncerata u Sovjetskom savezu, državama tzv. Istočnoga bloka i Japanu. Također je često sudjelovao u radu žirija mnogih uglednih međunarodnih pijanističkih natjecanja i redovito održavao majstorske tečajeve za mlade pijaniste.[3] Dva takva tečaja održao je i u Zadru: 1989. i 1990. godine.
Rudolf Kehrer je za svoja umjetnička postignuća primio mnogobrojne ugledne nagrade i priznanja,[3] među kojima se osobito ističu:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
