From Wikipedia, the free encyclopedia
Pyramimonas, rod zelenih algi u porodici Pyramimonadaceae, dio reda Pyramimonadales. Pripada mu 56 morskih i slatkovodne vrste[1]
Pyramimonas | |
---|---|
Pyramimonas longicauda | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Chlorophyta |
Razred: | Pyramimonadophyceae |
Red: | Pyramimonadales |
Porodica: | Pyramimonadaceae |
Rod: | Pyramimonas Skvortsov |
Baze podataka | |
Jednoćelijski bičaši. Stanice obično više ili manje obrnuto piramidalne, u poprečnom presjeku četvrtaste do zaobljene. Četiri debela flagela izlaze iz prednjeg udubljenja. Nekoliko vrsta ima 8 bičeva, a jedna novopronađena vrsta ima 16 bičeva. Stanica sadrži jedan kloroplast u obliku šalice koji je sprijeda podijeljen na 4 ili 8 režnjeva. Posjeduje jedan pirenoid straga. Ovisno o vrsti, jedna ili dvije očne pjege nalaze se sprijeda, u sredini stanice ili straga. Vrsta sa 16 bičeva se razlikuje po tome što ima dva kloroplasta, 2 pirenoida i 4 očne pjege. Slatkovodne vrste sadrže kontraktilne vakuole u blizini flagelarne jamice. Pojedinačna jezgra nalazi se u bočnom položaju blizu prednjeg kraja. Nekoliko morskih vrsta stvara trihociste. Flagele su izrazito debele i usmjerene prema naprijed, distalni dio ponekad je zakrivljen prema natrag duž stanice. Nasuprotne flagele tvore parove koji sinkrono izbijaju u suprotnom smjeru. Bičevi i tijelo stanice prekriveni su nemineraliziranim ljuskama u nekoliko slojeva. Flagele, sve jednake duljine, prekrivene su podslojem od četvrtastih do dijamantnih ljuskica u 24 uzdužna reda, prekrivenih s 9 redova limuloidnih ljuskica. Dva reda ljuski nalik dlakama izlaze sa suprotnih strana svakog flageluma. Tijelo stanice prekriveno je podslojem od četvrtastih ljuski (kod nekih vrsta taj je sloj ograničen na flagelarnu jamicu) i jednim ili 2 sloja većih ljuski, čija je struktura važna karakteristika vrste. Kod nekih vrsta među krupnijim tjelesnim ljuskama prisutna je posebna vrsta vrlo sitnih ljuski. Sve ljuske proizvedene su u cisternama Golgijevog aparata. Većina ili svi se transportiraju iz Golgijevog aparata u poseban spremnik, spremnik kamenca, i ispuštaju u flagelarnu jamu kroz kanal iz rezervoara kamenca. Poznati palmeloidni stadiji. Spolno razmnožavanje nije dokazano sa sigurnošću, ali su dobro poznate ciste, ponekad s glatkom, a kod drugih vrsta s bradavičastom, bodljikavom ili skrobikulastom površinom. Važna specifična obilježja su veličina i (donekle) oblik stanice, mjesto očne pjege i pirenoida te struktura ljuskavog pokrova. Dok su mnoge vrste opisane iz slatke vode, samo je jedna, tipska vrsta, dobro poznata. To je bentoska epifitska vrsta koja se prednjim krajem može pričvrstiti za nitaste alge ili druge predmete. Za mnoge vrste koje su izvorno opisane kao Pyramimonas nedavno je otkriveno da im nedostaju ljuske te su prebačene u novi rod Hafniomonas (Volvocales). Identitet svih preostalih slatkovodnih vrsta ostaje neizvjestan. Morske vrste su uglavnom planktonske, dok je nekoliko bentoskih. Većina ih je široko rasprostranjena (kozmopolitski), no nekoliko vrsta trenutno je poznato samo s Antarktika, a nekoliko s Arktika. Velik broj radova objavljen je o ultrastrukturi Pyramimonasa od prvog rada Mantona i drugih (1963.).[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.