Remove ads
Pietro Loredan (Venecija, 1481. – Venecija, 3. svibnja 1570.) iz plemićke obitelji Loredan, bio je 84. dužd Mletačke Republike, vladajući od 1567. do svoje smrti 1570. godine.
| Pietro Loredan | |
|---|---|
.jpg) | |
| Portret dužda Pietra Loredana, Tintoretto, 1567., Kimbell Art Museum, Fort Worth' | |
| Dužd Mletačke Republike | |
| Vladavina | 1567. - 1570. |
| Prethodnik | Girolamo Priuli |
| Nasljednik | Alvise I. Mocenigo |
| Supruga | Maria Pasqualigo, Lucrezia Capello |
| Dinastija | Loredan |
| Otac | Alvise Loredan |
| Majka | Isabella Barozzi |
| Rođenje | 1481. |
| Smrt | 3. svibnja 1570. |
| Pokop | 7. svibnja 1570. Crkva San Giobbe |
| Vjera | katoličanstvo |
Rani život i brak
Pietro Loredan rođen je u Veneciji 1481. godine kao treći sin Alvisea Loredana i Isabelle Barozzi.
Prvo se oženio Marijom Pasqualigo, a onda se 1517. oženio Lucrezijom Cappello, iz grane Santa Maria Mater Domini - iste kao i poznata Bianca Capello. Pietro i Lucrezia imali su samo jednog sina, Alvisea Loredana (1521. – 93.), koji se oženio Elenom Emo i nastavio lozu s brojnim potomstvom. Bogatstvo, nekretnine i zemljište u Veneciji te na teritorijima Padove i Trevisa podijelili su brojni potomci koji su nastavili kao sjedište koristiti palaču u Rio della Frescadi.[1]
Politička karijera
Pietro je imao intenzivnu, ali ne nužno prestižnu karijeru, koju je pratio brigom o komercijalnim interesima, prema obiteljskoj tradiciji. Prisutan 1509. i 1510. u obrani Padove i Trevisa, u javnom životu debitirao je 1510. kao sopracomito. U travnju 1511. izabran je za senatora. Intervenirao je u Senatu, tražeći smanjenje iznosa koji su Židovi morali platiti za svoje "ponašanje", i presudio u korist saveza s Francuskom, također voljan prodati gradove Cremona i Ghiara d'Adda u zamjenu za druge teritorije. 1513. ponovno je otišao braniti Padovu i Treviso i, raspoloživ za vojne uloge, ponudio je da popuni mjesta administratora Stratiota i guvernera Adrije. Pietro je odbio imenovanje konzulom u Aleksandriji 1516. godine, kada je intenzivirao svoju poduzetničku aktivnost: 1517. godine, zajedno sa svojom braćom, naoružao je brod za prijevoz hodočasnika u Svetu zemlju, a sljedeće je godine aleksandrijskoj ruti postavio trgovačku liniju. Posao ga, međutim, nije odvratio od javne službe, što dokazuju razne kandidature i imenovanje u Vijeće mudraca, dok mu je financijsko bogatstvo omogućilo da uđe u odbor jamaca Banke Priuli. 1545. bio je jedan od devet birača dužda Francesca Donà; između 1546. i 1549. kandidirao se nekoliko puta za Vijeće desetorice u koje je, nakon još jednog boravka u Senatu, ušao početkom 1550. godine, postavši njegov šef. Tada je postao vojvodski vijećnik okruga Dorsoduro. 1550-ih Pietro je učvrstio svoj osobni prestiž: marljivo je sjedio u Senatu, Vijeću desetorice, kao i u Signoriji kao vojvodski savjetnik. 1559. bio je uvršten među četrdeset i jednog birača dužda Girolama Priulija. Između 1560. i 1562. nastavio je zauzimati važne položaje.
Vladavina
29. studenoga 1567. Pietro je izabran za dužda, što ga je iznenadilo. "Čovjek od 85 godina, ali vrlo napredan", napisao je o njemu papinski nuncij Giovanni Antonio Facchinetti, koji će kasnije postati papa Inocent IX. Smatran likom male političke važnosti, njegova je vladavina smatrana najprikladnijom jer je bila prolazna i politički bezopasna. Vjeran i moralno uspravan, obrazovan i neobične mudrosti, Pietro, na početku nevoljan, u dvije i pol godine svoje vladavine pokazao je prepoznate darove ravnoteže i razboritosti. Iako se znalo da je "dobre volje, ali slabo poznaje pitanja javne uprave", neki kroničari istaknuli su da će država, ako se poslušaju njegovi savjeti u dramatičnim okolnostima tih godina, imati koristi. Nakon njegova izbora, osmanske prijetnje venecijanskom Cipru sve su više rasle, toliko da su privremeno ugušile sporove sudske naravi između Venecije i Svete Stolice. Pietro je pokazao snažnu predanost suočavanju s glađu koja je pogodila Veneciju tijekom njegove vladavine, kao i s vatrom koja je 1569. opustošila Arsenal. U proljeće 1570. godine Osmanlije su pojačale pripreme za rat protiv Cipra, koji se Venecija spremala braniti.
Smrt
Klima napetosti oslabila je tjelesnu građu Pietra, koji je, pogođen bolešću, obolio od groznice i umro nakon devet dana, 3. svibnja 1570. Vijest je bila skrivena nekoliko dana, "kako državni pregovarači ne bi patili", napisao je papinski nuncij. Senat se sastao iznimno, u odsustvu dužda, radi rješavanja hitnih slučajeva i, neobičnim postupkom, požurio je imenovanje njegova nasljednika Alvisea I. Moceniga, koji je izabran 9. svibnja. 7. svibnja državni je sprovod održan u San Marcu, umjesto u Santi Giovanni e Paolo, zbog lošeg vremena. Tijelo dužda Pietra Loredana odneseno je u klaustar crkve San Giobbe i pokopano u obiteljskoj arci.
Druga teorija o njegovoj smrti je da je Loredan mirnom smrću umro u svojoj vili u istočnoj Italiji. Tamo su ga sluge hranile grožđem, a dok je jeo, ljubavnica je pokušala započeti razgovor s njim, navodeći Loredana da se uguši u njegovom grožđu. Pokušali su mu izbaciti grožđe iz grla, ali bezuspješno.
Pietra Loredana u Duždevoj palači prikazali su Domenico Tintoretto na slici postavljenoj u senatskoj sali, a Jacopo Tintoretto na onoj u sali Scrutinio.[2]
Remove ads
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
Remove ads