britanski gothic metal sastav From Wikipedia, the free encyclopedia
Ovo je članak o britanskom glazbenom sastavu. Za herojski ep britanskog pisca Johna Miltona pogledajte članak Izgubljeni raj.Paradise Lost britanski je gothic metal-sastav osnovan 1988. godine u Halifaxu. Jedan je od prvotnih death/doom[4] i gothic metal-sastava.[5] Veliku utjecajnost sastava u heavy metal glazbi potvrdio je i pjevač Jonas Renkse iz sastava Katatonia koji je izjavio kako je njegova grupa nastala "kao skupina velikih obožavatelja Paradise Losta".[6]
| Paradise Lost | |
|---|---|
 Nastup Paradise Losta 2007. godine s bivšim bubnjarom Jeffom Singerom. | |
| Osnivanje | 1988. |
| Mjesto | Halifax, West Yorkshire, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Žanrovi | gothic metal,[1]doom metal, death/doom,[2][3]dark rock, electronic rock |
| Djelatno razdoblje | 1988. – danas |
| Producentska kuća | Century Media, Music for Nations, Koch, GUN, Peaceville, EMI Electrola, Metal Blade |
| Angažman | Vallenfyre, Bloodbath, The Haunted, At the Gates, Cradle of Filth, Blaze, Kill II This |
| WWW | |
| Stranica | www |
| Članovi (članice) | |
| Steve Edmondson Gregor Mackintosh Aaron Aedy Nick Holmes Guido Zima Montanarini | |
| Bivši članovi (članice) | |
| Matthew "Tudds" Archer Lee Morris Jeff Singer Adrian Erlandsson Waltteri Väyrynen | |
Postava grupe već je dugo vremena stabilna (što je uglavnom rijetka pojava među dugogodišnjim heavy metal sastavima) te ju sačinjavaju vokalist Nick Holmes, gitaristi Greg Mackintosh i Aaron Aedy te basist Steve Edmondson. Holmes i Mackintosh glavni su skladatelji glazbe sastava, što je vidljivo iz činjenice da su gotovo sve pjesme sastava pripisane njima. Tijekom godina, sastav je mijenjao jedino bubnjare; trenutni bubnjar sastava je Waltteri Väyrynen koji se pridružio sastavu 2017. godine.
Nakon svojeg osnutka 1988. godine, Paradise Lost objavljuje tri demouratka na kazeti: Paradise Lost, Frozen Illusion i Plains of Desolation. Godinu dana kasnije sastav potpisuje ugovor s diskografskom kućom Peaceville Records. U prosincu iste godine sastav snima svoj debitantski album Lost Paradise u studiju Academy Music. Album je objavljen u veljači 1990. godine.[2]
U studenom 1990. godine sastav se ponovno vraća u studio Academy Music kako bi snimio svoj drugi studijski album Gothic. Album je objavljen u ožujku 1991. godine. Tim se albumom sastav počinje odmicati od prethodno zastupljenog death/doom zvuka koristeći se klavijaturama i ženskom vokalnom pratnjom.[7]
Ubrzo nakon objave Gothica Paradise Lost napušta Peaceville i potpisuje ugovor s diskografskom kućom Music for Nations s kojom objavljuje svoj treći studijski album Shades of God u srpnju 1992. godine.[2] Glazbeni stil sastava na ovom je albumu nastavio sa svojom evolucijom; pjesmama su dodani tiši prijelazi, vokalist Nick Holmes ublažio je svoju vokalnu tehniku growlanja te je Gregor Mackintosh počeo koristiti i akustičnu gitaru u pjesmama sastava.[8] Album sadrži i pjesmu "As I Die" koja je kasnije posebno objavljena i na istoimenom EP-u.
Sastav snima svoj četvrti album Icon za vrijeme ljeta 1993. te ga objavljuje u rujnu iste godine. Album je značajan po tome što je na njemu Nick Holmes u potpunosti odbacio svoju tehniku growlanja te ju je zamijenio "dernjavom po uzoru na Jamesa Hetfielda".[9]
Iste godine izvorni bubnjar sastava Matthew Archer napušta grupu te u prosincu 1994. godine bubnjar Lee Morris zauzima njegovo mjesto. Paradise Lost odlazi u studio početkom siječnja 1995. godine kako bi snimio svoj peti album Draconian Times. Album je objavljen u lipnju iste godine.
Na svojem šestom albumu One Second (objavljenom 1997. godine) sastav počinje eksperimentirati s elementima synthpopa i elektroničke glazbe po uzoru na grupu Depeche Mode.[10] One Second je ujedno i jedan od najuspješnijih albuma sastava; album se popeo na popis top 10 albuma u Njemačkoj, Švedskoj i Finskoj.[11][12][13]
Nakon objave albuma One Second, sastav napušta Music for Nations i potpisuje ugovor s njemačkom diskografskom kućom EMI Electrola koja 1999. godine objavljuje sedmi album skupine Host. Na albumu sastav nastavlja eksperimentirati s novim zvukovima, gotovo brišući utjecaje svojih heavy metal korijena.[14]
Na svojem sljedećem albumu Believe in Nothing (objavljenom 2001.) Paradise Lost nastavlja s velikom uporabom sintesajzera, no za razliku od svog prethodnika, Believe in Nothing također sadrži i elemente rock glazbe koje je sastav zbog EMI-evog naloga prisilno uklopio u pjesme.
U svibnju 2002. godine sastav potpisuje ugovor s diskografskom kućom GUN Records. Iste godine GUN-ov ogranak Supersonic Records[15] objavljuje deveti album skupine Symbol of Life kojim se Paradise Lost vraća svojim metal korijenima.[16] Na albumu se također pojavljuju i gostujući glazbenici kao što su Devin Townsend, Jamie Muhoberac i Lee Dorrian.[17]
U ožujku 2004. godine bubnjar Lee Morris napušta sastav te njegovo mjesto zauzima bubnjar Jeff Singer. Godinu dana kasnije GUN objavljuje istoimeni deseti album sastava.
U svibnju 2007. godine diskografska kuća Century Media objavljuje jedanaesti album skupine, In Requiem;[18] album su jednako dobro prihvatili i glazbeni kritičari i obožavatelji koji su bili zadovoljni povratku težem, gothic metal zvuku koji stilski podsjeća na ranije albume skupine, poglavito na album Draconian Times.[19] Objavi albuma prethodila je objava singla The Enemy na kojem je Singer konačno naveden kao trajni član sastava (pošto to nije bio slučaj na istoimenom albumu sastava). U jednom su intervjuu Mackintosh i Holmes izjavili kako je Singer pohađao bubnjarsku audiciju već u doba kada je Archer napustio grupu, no da je sastav tada za bubnjara odabrao Morrisa zato što je "[Singer] imao ružičasti bubnjarski set".[20]
U studenom 2007. godine Century Media objavljuje DVD Over the Madness koji uz pomoć intervjua s raznim izvođačima prati i dokumentira utjecaj sastava na gothic metal te omogućuje uvid u njegov način rada, stil skladanja i pisanja pjesama. Disk 2 uključuje dodatne intervjue, videozapise s proba te snimke iza bine.[21]
Bubnjar Jeff Singer 13. kolovoza 2008. na službenim stranicama sastava najavljuje svoj izlazak iz grupe; izjavio je kako to čini jer želi biti sa svojom obitelji te jer je uskoro trebao biti zaposlen, a nadolazeća bi se turneja sastava po Južnoj Americi umiješala u njegove primarne planove. Zbog tog je razloga sastav bio primoran otkazati turneju;[22] no samo petnaest dana kasnije na službenoj je stranici sastava najavljeno kako turneja ipak neće biti otkazana, pošto je Mark Heron iz sastava Oceansize odlučio postati koncertni bubnjar grupe.[23]
Početkom 2009. godine Paradise Lost snima album s producentom Jensom Bogrenom u studiju Fascination Street Studios u Örebru, Švedskoj. U to vrijeme sastav još nije imao stalnog bubnjara koji bi mijenjao Jeffa Singera, pa je bubnjeve stoga svirao svirao švedski studijski bubnjar Peter Damin.[24] Dana 16. ožujka 2009., kada je proces snimanja albuma već bio završen, sastavu se trajno pridružuje bubnjar Adrian Erlandsson (poznat po svojem radu u grupama At the Gates i Cradle of Filth).[25]
Paradise Lost 18. lipnja 2009. službeno izjavljuje kako će Faith Divides Us - Death Unites Us biti naziv njihovog novog albuma te da će ga objaviti diskografska kuća Century Media Records – 25. rujna u Njemačkoj, 28. rujna u ostatku Europe te 6. listopada 2009. godine u SAD-u.[26]
Paradise Lost nastupio je 18. rujna 2010. godine kao istaknuti sastav na Jägermeisterovoj pozornici na festivalu Ozzfest 2010.[27]
Krajem 2011. Paradise Lost započinje sa snimanjem svojeg trinaestog studijskog albuma, Tragic Idol; album je snimljen u studiju The Chapel u Lincolnshireu te je objavljen 23. travnja 2012.[28] Budući da Adrian Erlandsson nije bio u mogućnosti nastupati sa sastavom na nekoliko koncerata u svrhu promocije albuma, sastavu se kao koncertni bubnjar nakratko ponovno pridružio Jeff Singer.
Paradise Lost je nastupio i svirao nekoliko svojih pjesama na dodjeli nagrada Metal Hammer Golden Gods; sastavu se pridružila Cristina Scabbia na pjesmi Say Just Words te Gus G. na obradi pjesme Black Sabbatha Into the Void.
Dana 15. kolovoza 2013. godine objavljene su ilustracije i naslovnica za kompilaciju b-strana pod imenom Tragic Illusion 25. Između rujna i listopada 2013. godine također su objavljene i neke pjesme s albuma, poput nove pjesme pod imenom Loneliness Remains te starih pjesama koje su bile ponovno snimljene, kao što su Our Savior 2013 s albuma Lost Paradise te pjesma Gothic 2013 s albuma Gothic. Album je objavljen 5. studenog 2013.[29]
Paradise Lost je 27. listopada 2013. godine najavio kako će skladanje četrnaestog albuma započeti nakon turneje u počast dvadeset i pete godišnjice sastava te da će snimanje albuma započeti u lipnju 2014.[30]
Sastav je 20. rujna 2014. godine nastupio na posebnom jednokratnom koncertu u plovdivskome amfiteatru u Plovdivu, Bugarskoj zajedno s plovdivskim filharmonijskim orkestrom. Sastav je svirao i tada neobjavljenu novu pjesmu pod imenom Victims of the Past.
Dana 29. prosinca 2014. službeno je objavljeno kako će naziv novog albuma biti The Plague Within.[31] U intervjuu s Rock Sins, Nick Holmes je izjavio kako će novi album imati elemente cjelokupnog prethodnog Paradise Lost materijala, uključujući i povratak death/doom zvuku ranih dana grupe, komentirajući da "postoje neke pjesme koje su mogle biti napisane 1989., nekoliko stvarnih doom/death pjesama stare škole koje će iznenaditi nekoliko ljudi kad ih čuju".[32] Album je bio objavljen 2. lipnja 2015.[33]
Paradise Lost 1. je rujna 2017. objavio svoj petnaesti studijski album, Medusa. Skupina je nastavila svoj povratak žešćemu zvuku sličnijem doom metalu. Pjevač Nick Holmes izjavio je: "...zasigurno naš najžešći album; najžešći koji smo ikada napravili." Medusa je dobila pozitivne kritike i pozitivne reakcije obožavatelja.[34]
|
|
|
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
