From Wikipedia, the free encyclopedia
Novozelandska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav iz Novog Zelanda, kojeg kontrolira Novozelandski nogometni savez (eng. New Zealand Football), glavno nogometno tijelo u zemlji.
Novi Zeland | |||
---|---|---|---|
Nadimak | All Whites | ||
Nogometni savez | Novozelandski nogometni savez | ||
Izbornik | Fritz Schmid | ||
Kapetan | Winston Reid | ||
Najviše nastupa | Ivan Vicelich (88) | ||
Najbolji strijelac | Vaughan Coveny (28) | ||
FIFA-ina ljestvica | 119. (stanje 14. lipnja 2019.) | ||
Prvi međunarodni nastup Novi Zeland 3:1 Australija (Dunedin, Novi Zeland, 17. lipnja 1922.) | |||
Najveća pobjeda Novi Zeland 13:0 Fidži (Auckland, Novi Zeland, 16. kolovoza 1981.) | |||
Najveći poraz Novi Zeland 0:10 Australija (Wellington, Novi Zeland, 11. srpnja 1936.) | |||
Nogometno SP | |||
Nastupi | 2 (1982., 2010.) (prvi put 1982.) | ||
Najbolji rezultat | skupina 1982. i 2010. | ||
OFC Kup nacija | |||
Nastupi | 9 (prvi put 1973.) | ||
Najbolji rezultat | prvaci (1973., 1998., 2002., 2008.) |
Novi Zeland je punopravna članica OFC i FIFA - kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza. Zemlja nosi službeni Fifin kod NZL. Službenim domaćim stadionima smatraju se QBE Stadium u Aucklandu te Stadion Westpack u Wellingtonu.
Novi Zeland je pet puta osvajao OFC Kup nacija. Reprezentacija je dva puta igrala na Svjetskom prvenstvu 1982. i 2010.
Većina nogometnih klubova na Novom Zelandu su poluprofesionalni. Wellington Phoenix FC nastupa u Australskoj A-League.
Reprezentacija je dosad nastupala na dva svjetska prvenstva - Španjolska 1982. i Južna Afrika 2010. te je na oba ispala već u skupini. S istim uspjehom reprezentacija je nastupala i na Kupu konfederacija.
Od važnijih trofeja, Novi Zeland je osvojio četiri kontinentalna OFC Kupa nacija (1973., 1998., 2002. i 2008.).
Najvećom reprezentativnom pobjedom smatra se utakmica protiv reprezentacije Fidžija igranoj u Aucklandu 16. kolovoza 1981. Tada je novozelandska momčad pobijedila s ogromnih 13:0. S druge strane, najvećim porazom smatra se utakmica protiv Australije gdje je Novi Zeland poražen kod kuće s 10:0.
Novi Zeland je prvu međunarodnu utakmicu odigrao 23. srpnja 1904. protiv momčadi koja je predstavljala saveznu državu Novi Južni Wales. Reprezentacija je tada izgubila s 1:0 dok je u ponovljenoj utakmici nakon tjedan dana održan novi susret koji je završio s neriješenih 3:3.
Prvu službenu međunarodnu utakmicu, Novi Zeland je odigrao tek 17. lipnja 1922. protiv susjedne Australije.
Razvoj nogometa u zemlji kao i prikupljanje financijskih sredstava i dobivanje medijskog prostora bilo je otežano jer su ondje najpopularniji sportovi ragbi i kriket. Takvo stanje je i danas jer je jedini profesionalni nogometni klub u zemlji Wellington Phoenix koji se natječe u australskoj A-League.
Osim u Australiji, značajnu ulogu u razvoju nogometa odigrala su i američka sveučilišta gdje su novozelandski nogometaši studirali. Značajnu ulogu u tome imao je škotski trener i bivši novozelandski izbornik Bobby Clark. On je trenirao nogometnu momčad sveučilišta Stanford gdje je regrutirao mnogo igrača iz Novog Zelanda.[1] Daljnjim razvojem, ti igrači su počeli igrati za klubove američke MLS lige. Zbog toga je i ESPN-ov novinar Brent Latham u ožujku 2010. iznio špekulaciju da bi Novi Zeland na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi mogao nastupiti s više reprezentativaca koji igraju u MLS-u nego matična američka reprezentacija.[1] Na kraju se Lathamovo mišljenje pokazalo netočnim jer su za novozelandsku momčad igrala dva reprezentativca iz MLS-a (Jeremy Christie i Andrew Boyens) u odnosu na četiri Amerikanca iz iste lige.
Novi Zeland je dosad nastupio na dva svjetska nogometna prvenstva te je u oba ispao već u skupini. Reprezentacija dosad nije ostvarila pobjedu na Mundijalu a trenutni skor je 0-3-3. Najznačajnijom utakmicom smatra se 1:1 remi protiv Italije na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010.
Na prvom Svjetskom prvenstvu održanom 1982. u Španjolskoj, Novi Zeland je izgubio sve tri utakmice u skupini s najmanje tri gola razlike. U prve dvije utakmice koje su igrane u Málagi, novozelandska reprezentacija je izgubila od Škotske i Sovjetskog Saveza s 5:2 odnosno 3:0. U posljednjoj utakmici protiv Brazila koja se održala u Sevilli, Novi Zeland je poražen od Carioca s 4:0.
Tijekom svojeg drugog svjetskog prvenstva u JAR-u, Novi Zeland je ostvario značajan pomak u odnosnu na posljednji Mundijal. Iako su i ondje ispali u skupini, reprezentacija je imala tri remija čime je postala jedina neporažena nacionalna vrsta na tom turniru.[2] Najznačajniji remi bio je protiv Italije koja je tada bila branitelj naslova. Uspjeh je tim veći jer je Novi Zeland s tri boda bio treći u skupini F, odnosno ispred Azzura koji su bili posljednji u grupi.
Novi Zeland je dosad nastupio na tri Kupa konfederacija (1999., 2003. i 2009.) te je na sva tri ispao u već skupini. U devet utakmica, reprezentacija je ubilježila osam poraza dok je jedan remi ostvaren protiv Iraka na Kupu konfederacija u Južnoj Africi 2009.
Reprezentacija Novog Zelanda se od 1973. natječe na kontinentalnom OFC Kupu nacija te je dosad četiri puta osvojila to natjecanje (1973., (1998., 2002. i 2008.). Vicepraci su bili 2000. godine dok je bronca osvajana 1996., 2004. i 2012.
# | Ime igrača | Reprezentativna karijera | Br. nastupa | Br. golova |
---|---|---|---|---|
1. | Ivan Vicelich | 1995. - danas | 85 | 6 |
2. | Simon Elliott | 1995. – 2011. | 69 | 6 |
3. | Vaughan Coveny | 1992. – 2006. | 64 | 28 |
4. | Ricki Herbert | 1980. – 1989. | 61 | 7 |
5. | Chris Jackson | 1995. – 2003. | 60 | 10 |
6. | Brian Turner | 1967. – 1982. | 59 | 21 |
7. | Duncan Cole | 1978. – 1988. | 58 | 4 |
7. | Steve Sumner | 1976, - 1988. | 58 | 22 |
9. | Chris Zoricich | 1988. – 2003. | 57 | 1 |
10. | Ceri Evans | 1980. – 1993. | 56 | 2 |
11. | Michael McGarry | 1986. – 1997. | 54 | 12 |
12 | Adrian Elrick | 1975. – 1984. | 53 | 1 |
13. | Leo Bertos | 2003. - danas | 50 | 0 |
# | Ime igrača | Reprezentativna karijera | Br. golova | Br. nastupa | Golova po utak. |
---|---|---|---|---|---|
1. | Vaughan Coveny | 1992. – 2006. | 28 | 64 | 0,44 |
2. | Shane Smeltz | 2003. - danas | 23 | 48 | 0,48 |
3. | Steve Sumner | 1976. – 1988. | 22 | 58 | 0,38 |
4. | Brian Turner | 1967. – 1982. | 21 | 59 | 0,36 |
5. | Jock Newall | 1951. – 1952. | 17 | 10 | 1,7 |
6. | Keith Nelson | 1977. – 1983. | 16 | 20 | 0,8 |
7. | Grant Turner | 1980. – 1988. | 15 | 42 | 0,36 |
8. | Chris Killen | 2000. - danas | 14 | 46 | 0,3 |
9. | Darren McClennan | 1986. – 1997. | 12 | 43 | 0,28 |
9. | Michael McGarry | 1986. – 1997. | 12 | 54 | 0,22 |
9. | Wynton Rufer | 1980. – 1997. | 12 | 23 | 0,52 |
12. | Steve Wooddin | 1980. – 1984. | 11 | 24 | 0,46 |
13. | Roy Coxon | 1951. – 1952. | 10 | 8 | 1,8 |
13. | Chris Jackson | 1995. – 2003. | 10 | 60 | 0,6 |
13. | Dave Taylor | 1967. – 1981. | 10 | 47 | 0,47 |
13. | Colin Walker | 1984. – 1988. | 10 | 15 | 0,15 |
13. | Chris Wood | 2009. - danas | 10 | 29 | 0,29 |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.