Neno Belan
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nenad Belan (Split, 2. veljače 1962.) hrvatski je kantautor, pjevač i skladatelj pop-rock i zabavne glazbe mediteranskog izražaja.
| Neno Belan | |
|---|---|
 Neno Belan 2016. godine. | |
| Rođen/a | 2. veljače 1962. |
| Žanr/ovi | rock, pop rock, pop, etno, ska, reggae, latino |
| Zanimanje | glazbenik, kantautor, skladatelj, pjevač, gitarist, aranžer, producent, snimatelj |
| Instrument | vokal, gitara, mandolina, usna harmonika, ukulele |
| Djelatno razdoblje | 1984. – 1991. (Đavoli), 1991.-danas (solo i s grupom Fiumens) |
| Producentska kuća | Jugoton, Croatia Records, Dallas Records |
| Angažman | Đavoli Neno belan & Fiumens |
| Internetska stranica | www.nenobelan.com |
Splićanin, kantautor, rođen 2. veljače 1962. godine, elektroničar po struci, trenutačno živi u Rijeci. Frontmen nekadašnjeg popularnog splitskog sastava Đavoli s kojima je u kratkom roku postigao veliki uspjeh na području bivše države Jugoslavije te ostavio cijeli niz hitova kao što su „Pričaj mi o ljubavi”, „Stojin na kantunu”, „Bambina“, „Dani ljubavi”, „Ja volim je”, „Ostani uz mene”, „Dugo toplo ljeto” i drugi.
Nakon raspada Đavola 1991., 1992. godine seli u Zagreb te 1995. godine u Rijeku gdje nastavlja s uspješnom solo karijerom i održava kvalitetan stvaralački kontinuitet tako da je i tijekom 1990-ih objavio niz uspješnih pjesama kao što su „Sunčan dan”, „Vino noći”, „Rock galama”, „Dotakni me usnama”, „Ponoćna zvona”, „Ivona” i mnoge druge.
Svoju solo karijeru obogaćuje suradnjom s riječkim sastavom Fiumens s kojima od 1997. godine do danas kontinuirano nastupa.
Njegova glazba nastaje pod izravnim utjecajem The Beatlesa, odnosno britanskog i američkog pop-rocka 1960-ih godina, zatim zvuka izvornog rock'n'rolla 1950-ih kao i dalmatinskih etno melodija i talijanskog belcanta, odnosno kancone, ali mu nije nepoznato ni koketiranje s drugim stilovima kao što su reggae, ska, latino i ostali.
Njegovi hitovi, pogotovo oni s početka novog tisućljeća, kao što su „Galeb”, „Rijeka snova”, „Divojka sa juga” i „Srce od leda” svoju privlačnost temelje na retro zvuku Belanovog crvenog Gretscha (gitara, op.a.), vokalnom višeglasju i temama o ljubavi, nostalgiji te Mediteranu, stvarajući tako jedinstveni domaći mediteranski mainstream izričaj koji su mnogi s pravom prozvali „belanovskim popom” te ga time sasvim sigurno uvrstili u sam vrh ljestvice najprestižnijih autora i izvođača koji su se pojavili posljednja tri desetljeća na ovim prostorima.
Neno Belan & Fiumens redovito održavaju koncerte diljem cijelog prostora nekadašnje bivše države i jedni su od najaktivnijih bandova na ovim prostorima.
Studijski album Rijeka snova donio im je 2008. godine nagradu Porin za najbolji pop album. Također, jedan od Belanovih hitova, pjesma „Zar više nema nas” koju je snimio u duetu s Massimom, osvojila je još dva Porina 2009. godine, za najbolji duet, te svakako najvažniji, kao autor za pjesmu godine. Te iste godine dobiva još dva Porina, za kompilaciju godine i u povijesno-tematskoj kategoriji za trostruki cd-box grupe Đavoli.
Pjesma „Rijeka snova” najizvođenija je hrvatska pjesma uopće u 2008. godini dok je pjesma „Zar više nema nas” najizvođenija u 2009. godini po službenim podatcima Zavoda za zaštitu malih autorskih prava.
Sredinom 2009. godine izlazi prvi u karijeri live cd Tvornica snova snimljen na dva bravurozna koncerta održana u zagrebačkom klubu Tvornica 2008. godine.
Godine 2010. album Tvornica snova je nagrađen s čak 4 Porina i to u najvažnijoj kategoriji za album godine, za najbolji rock album godine, za najbolji live album godine te za suradnju grupe s vokalom.
Godine 2010. Neno Belan dobiva cijenjenu strukovnu nagradu Hrvatskog Društva Skladatelja – HDS Milivoj Körbler u kategoriji zabavne glazbe, koja se dobiva jednomu životu.
I u drugom desetljeću ovoga stoljeća nastavlja s uspješnim djelovanjem te stvara novu seriju hitova kao sto su „Kiša” i „Oceani ljubavi” (najvrćenija pjesma u Hrvatskoj po službenim podacima ZAMP-a) čiji naziv nosi i Porinom nagrađena kompilacija izdana 2012. godine na kojoj se nalaze deset mahom uspješnih pjesama izvedenih na šibenskom festivalu Dalmatinske šansone u zadnjih desetak godina. Među nagrađenim hitovima ovog razdoblja, nalazi se i pjesma „Ulicama grada” koja mu po drugi put u životu donosi najprestižniju nagradu Porin za pjesmu godine te pjesma „Anđela, Anđele” s kojom se 2014. godine predstavio na novoobnovljenom i moderniziranom Zagrebačkom festivalu u čiji se rad 2013. godine uključio kao punopravni član Izvršnog odbora redizajniranog Zagrebačkog Festivala te aktivno sudjeluje u njegovom moderniziranju.
Početkom 2015. godine, uslijedio je i drugi nastup na istome s pjesmom „Jer je pjesma dio nas”. Krajem veljače iste godine ostvaruje i suradnju sa slovenskom pop pjevačicom Alyom, te s veoma zapaženom pjesmom „Misunderstandings” konkurira na EMA-i, slovenskom natjecanju za predstavnika na Eurosongu. Istu pjesmu prevodi na hrvatski jezik i izvodi je u duetu s Majom Posavec te osvaja vrhove nacionalnih top lista.
Godine 2016. postaje umjetnički direktor Zagrebačkog festivala te 2018. godine na tom položaju dobiva i Porina u kategoriji najbolji album s raznim izvođačima. Također, 2016. godine izdaje kompilaciju singlova pod nazivom Sanjaj.
Od 2013. godine povremeno nastupa uživo i u unplugged varijanti s tzv. Mediteranskim orkestrom, proširenom formacijom svog benda s dodanim gudačima, udaraljkama, mandolinama, gitarom i klapom.
Od 2017. godine sa svojim Fiumensima i prijateljem saksofonistom Jakšom Kriletićem-Jordesom revitalizira zvuk svoje prve profesionalne grupe Đavoli na posebno za to koncipiranim nastupima.
Paralelno sa svojom pop - rock karijerom, 2010. godine, za potrebe Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku radi kompletnu glazbu za dječji mjuzikl Buratino u režiji Nine Kleflin. Ta suradnja se nastavlja i dalje pa tako 2015. radi glazbu za drugi dječji mjuzikl Matilda, 2016. za treći, Čarobnjak iz Oza te 2017. godine za Buratino reprizu, sve za istu kazališnu kuću i sve u režiji Nine Kleflin. Godine 2018. radi i orkestralnu muziku za dramu Povratak Filipa Latinovića, djelo Miroslava Krleže, za potrebe Hrvatskog narodnog kazališta u Pečuhu, opet u režiji Nine Kleflin.
I konačno 2020., dolazi kruna njegove kazališne karijere i ostvarenje davnog sna, radi se mjuzikl "Bambina" u splitskom HNK na poziv redatelja Krešimira Dolenčića.
Sadržajem je nostalgični jukebox musical, nešto kao Mamma Mia gdje se playlista Belanovih glazbenih uspješnica ubacuje u jednu novu priču, s tom razlikom da je "Bambina" građena oko tih pjesama. Ana Tonković Dolenčić je autorica teksta mjuzikla, skladatelj glazbe je Neno Belan, scenografkinja Dinka Jeričević, dramaturg Jasen Boko, a dirigent mjuzikla je Jure Bučević. Glazba nije bila u izvornom obliku, nego u novom aranžmanu Olje Dešića, Belanov kolegai iz benda Fiumens. U mjuziklu je izvodi Neno Belan sa svojim glazbenim sastavom uz članove kazališnog orkestra. Praizvedba je bila na Valentinovo 14. veljače 2020. godine. Praizvedba "Bambine" tako je bila prva izvedba mjuzikla u splitskom HNK nakon 1983., kad su zadnji put postavili mjuzikl.
Radnja se zbiva 1980-ih godina. Autorica je izabrala to vrijeme ne samo zato što su tad nastale skladbe Đavola, nego jer je to vrijeme u nekom kolektivnom sjećanju neko optimistično vrijeme. Mjesto radnje je splitski škver gdje se gradi tanker imena Bambina za grčkog brodovlasnika. Gradnja je povjerena mladom, neiskusnom i naivnom inženjeru. Direktor i njegovi suradnici izabrali su njega za vođenje projekta računajući da će s njim moći manipulirati i tako prikriti svoje malverzacije. Tri su ljubavne priče, zatim klasni i ideološki sukobi, sve ono što je obilježilo te godine, od čega je dosta preživjelo i danas. Mjuzikl se ne bavi aktivizmom. Radnja ima sretan završetak, brod isplovljava, svi se problemi razriješe i ono što se u stvarnosti možda ne može dogoditi, zbiva se u kazalištu. To je jedna prava splitska predstava u kojoj su se iz kolektivnog sjećanja izvukli neki od neizostavnih likova tadašnje gradske scene.
Neno Belan je zajedno s grupom Fiumens nastupio na Dori 2005. godine s pjesmom "Hey" no ne osvaja dovoljno bodova u polufinalu za odlazak u finale natjecanja.[1] S obzirom na to da je i 2015. godine nastupio na Slovenskom Izboru za Eurosong, postao je jedan od rijetkih hrvatskih izvođača koji je nastupio na dva različita nacionalna izbora za Eurosong za dvije različite zemlje.
Do sada u svojoj karijeri, Neno Belan osvojio je 16 Porina i cijeli niz nominacija:
Nastupao je na mnogim festivalima počevši od Splitskog festivala, MESAM-a, Zadarfesta, Arenafesta Pula, Melodijama hrvatskog Jadrana, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije (Dora), Etnofesta Neum, Zagrebačkog festivala te Šibenskim večerima dalmatinske šansone na kojem je osvojio ukupno 27 nagrada što ga čini najuspješnijim autorom i izvođačem u povijesti tog festivala.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
