Muzej je osnovan 1976. kao nezavisna institucija Wallraf-Richartz Muzeja. Te godine je čokoladni magnat Peter Ludwig darovao 350 modernih djela gradu Kölnu, tada vrijednih 45 mil. dolara,[1]—a za uzvrat grad Köln se obvezao napraviti "Museuj Ludwig" u kojem bi bili izloženi radovi nastali poslije 1900. godine. Sadašnju zgradu muzeja su projektirali arhitekti Peter Busmann i Godfrid Haberer a koja je inaugurirana 1986. Nova zgrada služila je kao dom i Muzeju Ludwig kao i Wallraf-Richartz Muzeju sve do 1994. kada su ove dvije institucije razdvojene a u zgradi je ostao samo Muzej Ludwig. Ova zgrada je i dom kölnskoj filharmoniji locirana u neposrednoj blizini kölnske katedrale.
Muzej sadrži Zbirku Haubrich, zbirku odvjetnika Josefa Haubricha u kojoj su umjetnička djela nastala između 1914. i 1939. a darovanu gradu Kölnu 2. svibnja 1946. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u svibnju 1946. Haubrich predstavlja gradu Kölnu svoju ekspresionističku zbirku u kojoj se mogu naći umjetnici: Erich Heckel, Karl Schmidt-Rottluff, Ernst Ludwig Kirchner, August Macke, Otto Mueller ali i radovi drugih umjetnika klasičnog modernizma: Marca Chagalla i Otta Dixa.
Drugi dio muzeja čini 'Zbirka Haubrich, zbirka koja sadrži djela Picassa, ruske avangarde i američkog Pop arta. S oko 900 Picassovih djela, ovaj muzej sadrži treću po brojnosti kolekciju umjetnina ovog autora, poslije Picassovih muzeja u Barceloni iParizu. Kasnije Peter Ludwig i njegova supruga Irene daruju muzeju oko 600 radova ruske avangarde iz perioda od 1905. do 1935. s umjetničkim djelima Kazimira Maljeviča, Ljubov Popove, Natalije Gončarove, Mihaila Larionova i Aleksandra Rodčenka. Danas muzej posjeduje najopsežniju zbirku ranih radova ruske avangarde izvan Rusije.[2]
Allen Jones: Figure Falling / Chute (1964.), Perfect Match / Partenaire idéale (1966. – 1967.)
Edward Kienholz: Night of Nights / Nuit des nuits (1961.), The Portable War Memorial / Monuments aux morts portable (1968.)
Roy Lichtenstein: Takka-Takka (1962.), Mad Scientist / Le savant fou (1963.), M-Maybe / P-Peut-être (1965.), Explosion n° 1 (1965), Study for Preparedness / Étude pour Disponibilité (1968.)
Wolf Vostell: Coca-Cola, Dé-coll/age (1961), Homage to Henry Ford and Jaqueline Kennedy (1967), Miss Amerika (1968).
László Moholy-Nagy: Grau-Schwarz-Blau / Gris-Noir-Bleu (1920), Auf weissen Grund / Sur fond blanc (1923).
Kenneth Noland: Provence (1960.), Shadow Line / Ligne d'ombre (1967.)
Claes Oldenburg: The Street / La rue (1960), Success Plant / Félicitations pour l'avancement (1961), White Shirt with Blue Tie / Chemise blanche et cravate bleue (1961), Green Legs with Shoes / Jambes vertes avec chaussures (1961)
Robert Rauschenberg: Odalisque (1955–1958), Allegory / Allégorie (1959–1960), Wall Street (1961), Black Market / Marché noir (1961), Axle / Axe (1964), Bible Bike (Borealis) (1991).
James Rosenquist: Rainbow / Arc-en-ciel (1961), Untitled (Joan Crawford says...) / Sans titre (Joan Crawford dit...) (1964), Horse blinders / Œillères pour cheval (1968–1969), Starthief / Voleur d'étoiles (1980).
George Segal: Woman washing her Feet in a Sink / Femme se lavant les pieds dans un lavabo (1964–1965), The Restaurant Window I / La fenêtre du restaurant I (1967).
Frank Stella: Seven Steps (1959), Ctesiphon III (1968), Bonin Night Heron No. 1 (1976).
Andy Warhol: Two Dollars Bills (Front and Rear) / 80 billets de deux dollars (recto et verso) (1962), 129 Die in Jet (Plane Crash) / 129 morts (catastrophe aérienne) (1962), Close Cover before Striking (Pepsi-Cola) / Refermer avant d'allumer (Pepsi Cola) (1962), Do it Yourself (Landscape) / Modèle pour peintres amateurs(paysage) (1962), Two Elvis / Double Elvis (1963), Red Race Riot / Émeute raciale rouge (1963), Boxes / Boîtes (1964), Flowers / Fleurs (1964).
Tom Wesselmann: Bathtub 3 / Baignoire 3 (1963), Landscape No.2 / Paysage n° 2 (1964), Great American Nude / Grand nu américain (1967).
Od 1994. godine Muzej Ludwig svake godine dodjeljuje nagradu ‘Wolfgang-Hahn Prize’ posvećenu Wolfgangu Hahnu (1924. – 1987.), nekadašnjem glavnom konzervatoru i restauratoru muzeja. Novčana nagra iznosi do 100,000 eura per annum a dobitnici nagrade obvezuje se da će pokloniti jedno djelo muzeju.
[3]
Žiri se sastoji od internacionalnih umjetnika a sljedeći umjetnici su do sada nagrađeni: