Mrkva

Pitoma mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) dvogodišnja je povrtlarska biljka u rodu mrkava (Daucus carota), čiji se korijen koristi u prehrani.

Pitoma mrkva
Daucus carota subsp. sativus
Sistematika
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Razred:	Magnoliopsida
Red:	Apiales
Porodica:	Apiaceae
Rod:	Daucus
Vrsta:	Daucus carota
Trojno ime
Daucus carota sativus L.
WD wikislike

Korijen pitome mrkve vretenast je, obično narančaste boje. Stabiljka domaćih vrsta obično raste do 20-40 cm. Cvjetovi su joj bijeli i skupljeni u štitaste cvatove. Sije se u rano proljeće, a tijekom ljeta i jeseni dostiže svoju punu visinu. Cvjeta tek sljedeće godine. Divlji oblici imaju bijel i žilav korijen iz kojeg izbija do 1 metar visoka i razgranata stabljika. Pripadnici roda imaju pretežno dvospolne cvjetove.

Korijen pitome mrkve dolazi u nekoliko boja

Rod kojem pripada obuhvaća oko 60 vrsta, a najpoznatija je upravo pitoma mrkva, koja u prirodi i kulturi ima velik broj podvrsta. Pitoma mrkva od svih je vrsta iz svog roda i globalno najrasprostranjenija. Mrkve koje nisu narančaste, nego purpurne, žute ili bijele boje, obično nastaju uzgajanjem za prodaju.

Mrkva se koristi u svježem stanju, kuhana, konzervirana (ukiseljena), sjeckana suha (kao začin) itd. Karakterističnu narančastu boju mrkve uzrokuje beta-karoten, koji se u organizmu ljudi metabolizira u vitamin A, ali samo kad su u crijevima prisutne žučne kiseline.^[1] Pored toga, mrkva sadrži i vitamine B i C, alkaloide, eterična i masna ulja i organske kiseline. Također je bogata vlaknima, antioksidansima i mineralima.