Mein Kampf

Mein Kampf (hrv. Moja borba) je knjiga njemačkog nacističkog diktatora Adolfa Hitlera, u kojoj se kombiniraju elementi autobiografije i Hitlerovih političkih i ideoloških gledišta, koja su kasnija postala načela nacističke ideologije.

Mein Kampf

Pisanje knjige

Prvi dio, pod naslovom Obračun (Die Abrechnung) Hitler je izdiktirao 1924. tijekom odsluženja zatvorske kazne zbog neuspjelog pokušaja puča 1923. (izdan je 18. srpnja 1925. godine). U njemu kombinira autobiografske dijelove s izlaganjem svoje rasističke ideologije, osobito naglašavajući antisemitizam. U drugom dijelu, nazvanom Nacionalsocijalistički pokret (Die Nazionalsocialistiche Bewegung), napisanom nakon izlaska iz zatvora krajem 1924. (izdan je 1926. godine) bavi se političkim programom nacističke stranke i metodama kojima će se poslužiti za dolazak i ostanak na vlasti.^[1]

Hitler je knjigu nazvao Viereinhalb Jahre des Kampfes gegen Lüge, Dummheit und Feigheit (Četiri i pol godine borbe protiv laži, gluposti i kukavičluka). Njegov izdavač Max Amann odlučio je da je naslov predug i prekompliciran i knjigu je objavio pod imenom Mein Kampf.^[2]

Iako je doslovno značenje njemačke riječi Kampf borba, neki tumače značenje ove riječi u ovom kontekstu i kao napad, obračun ili čak i rat (u mnogim je njemačkim borbenim jedinicama tijekom Drugog svjetskog rata stajala i riječ Kampf (Panzerkampfwagen, Sturzkampfflugzeug), pa to dalje upućuje na činjenicu da se naziv ove knjige može shvatiti i kao Moj rat a ne samo Moja borba.

Hitler je počeo diktirati svoju knjigu svom prijatelju u zatvoru Landsberg Emilu Maurice, onda nakon srpnja 1924. godine Rudolf Heßu, koji je kasnije knjigu objavio s još nekoliko izdavača. Za knjigu se u početku govorilo da je teška za čitati i teška za razumjeti, pa je kasnije u idućih 20 godina nekoliko puta preuređivana.^[3][4]

Antisemitizam

Knjiga odražava većinu ideja i djela koja su kasnije došla do izražaja u Drugom svjetskom ratu. Pogotovo je došao do izražaja Hitlerov antisemitizam. Hitler je govorio da je jezik Esperanto jezik Židova i da ga zato treba ukinuti. U knjizi se još i ogleda ideja koja je živjela u Nijemaca još i ranije, a to je ideja "Drang nach Osten" (Težnja prema istoku), koja zapravo zahtjeva od Nijemaca proširenje na istok i stvaranje tzv. "Lebensraum" za generacije koje dolazi (Lebensraum je životni prostor, koji bi se nalazio na istoku Europe, pogotovo Rusije).

Hitler u knjizi govori mnogo o "Židovskoj zavjeri", ideji koja je i ranije bila zastupljena, a odražavala se kroz to da Židovi hoće zauzeti svjetsko prijestolje i vode svjetsko gospodarstvo. Ova ideja još uvijek živi, a neki misle da se i obistinila. Ona odražava Hitlerovo djetinjstvo i njegovu mladost, kada je studirao u Beču, gdje je čitao mnoge antisemitske knjige i divio se mnogim antisemitskim ideolozima i piscima koji su pozivali na uništenje Židova. Jedan od najvećih takvih ideologa je bio njemački kompozitor Richard Wagner, koji je u svojim muzičkim djelima uvijek bio militaristički nastrojen prema Židovima, pozivajući na njihovo istrebljenje iz Europe. Hitler je u knjizi napisao da je jednom prilikom vidio Židova i upitao se "Je li ovo Nijemac?". Tu se rodila njegova mržnja prema Židovima (inače Židovi su u to vrijeme živjeli jako dobro, držali su neke od najvažnijih društvenih i gospodarskih položaja i medija).

Hitler tako u poglavlju svoje knjige "poziv na hitnu akciju" spominje upotrebu plina nad Židovima: "Da je početkom rata (misli se na Prvi svjetski rat) 12 ili 15 tisuća Židova smješteno u plinske komore i pobijeno, onda milijuni žrtava koje je podnijela Njemačka ne bi bili uzalud, već bi bili blagoslovljeni."

Komunizam

U knjizi je, u političkom smislu, Hitler najavio i pozivao na ono što on naziva zlim blizancima: komunizam i Židovstvo. Pozivao je njemački narod da komuniste i Židove izbrišu s lica zemlje, i rekao da ako se nitko drugi ne angažira za to, on je voljan prihvatiti tu svetu ulogu za njemački narod i arijevsku rasu. Također je krivio i njemačku vladu, koju je smatrao suradnikom Židova i komunista, i držao ju je odgovornom za tadašnju krizu u svakom smislu koja je tada vladala u Njemačkoj. Zato je pozivao i da se skine s vlasti ova vlada i da se svi njeni pripadnici smaknu na najokrutniji način.

Vanjska politika

Što se tiče vanjske politike, pozivao je na savez s Ujedinjenim Kraljevstvom i fašističkom Italijom, i tako zbacivanje sramote Versajskog sporazuma.