grad i naselje u Hrvatskoj, Primorsko-goranska županija From Wikipedia, the free encyclopedia
Mali Lošinj (tal. Lussinpiccolo) je grad na Kvarneru, u zapadnoj Hrvatskoj smješten na južnoj strani otoka Lošinja, sedmog otoka po veličini na Jadranu. To je administrativno, kulturno i financijsko središte zapadnog dijela Kvarnera.
| Mali Lošinj | |
|---|---|
.gif) grb | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Primorsko-goranska |
| Gradonačelnik | Ana Kučić (HDZ) |
| Naselja | 14 gradskih naselja |
| Površina | 224,6 km2 [1] |
| Površina središta | 12,5 km2 |
| Koordinate | 44°32′N 14°28′E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 7537 [2] |
| – gustoća | 34 st./km2 |
| Urbano | 5561 |
| – gustoća | 445 st./km2 |
| Odredišna pošta | 51550 Mali Lošinj [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)51 |
| Autooznaka | RI |
| Stranica | mali-losinj |
  Mali Lošinj Mali Lošinj na zemljovidu Hrvatske | |
Administrativna jedinica Grad Mali Lošinj površine 223 km², obuhvaća južni dio otoka Cresa, od zaljeva Koromačno i Ustrine, te otok Lošinj i skupinu manjih otoka: Unije, Ilovik, Susak, Male Srakane, Vele Srakane i niz nenaseljenih otočića.
Mali Lošinj najveće je hrvatsko otočno naselje i najveće naselje na svim Jadranskim otocima. Mali Lošinj je priobalno naselje, smješteno u dnu uvale, točnije luke Mali Lošinj. Okrenut je moru sa sjeverozapadne strane. Za nautički turizam vrlo važna luka jer je smještena na plovnom putu između Istre i Dalmacije.
Širenjem, na sjeveroistoku je Mali Lošinj izašao na istočnu stranu otoka, na lučicu Sv. Martin i uvalu Baldarka.
Na sjeverozapadnom dijelu se mjesto proširilo na sjeverozapadni „krak” otoka, sve do uvale i kanala Privlaka.
Na zapadu se proširio do zapadne obale otoka sve do rta Madona i uvale Čikat.
Na istoku se nalazi mjesto Veli Lošinj, do kojega vodi cesta uz koju je neprekinut niz kuća.
Grad Mali Lošinj sastoji se od 14 naselja: Belej, Ćunski, Ilovik, Male Srakane, Mali Lošinj, Nerezine, Osor, Punta Križa, Susak, Sveti Jakov, Unije, Ustrine, Vele Srakane i Veli Lošinj.
Mali Lošinj ima sredozemnu klimu s toplim, suhim ljetima i blagim, kišovitim zimama. Ljeti temperature često prelaze 28 °C, dok zimi rijetko padaju ispod 8 °C. Oborine su najčešće u jesen i zimu. Grad ima oko 2600 sunčanih sati godišnje, a vjetrovi poput bure i juga značajno utječu na vremenske uvjete. Najviša maksimalna dnevna temperatura izmjerena je 6. kolovoza 2017. i iznosi 39 °C, dok je najmanja izmjerena 23. siječnja 1963. i iznosila je –6,7 °C.[4]
Prema popisu iz 2001. godine, grad Mali Lošinj ima 7537 stanovnika, i to po naseljima: Mali Lošinj 5564, Veli Lošinj 857, Nerezine 397, Susak 139, Ćunski 198, Ilovik 106, Unije 66, Osor 26, Belej 40, Punta Križa 46, Sveti Jakov 74, Ustrine 21, Vele Srakane 4 i Male Srakane 2 stanovnika.
Prema popisu iz 2001. godine, grad Mali Lošinj ima 8388 stanovnika, i to po naseljima: Mali Lošinj 6296, Veli Lošinj 917, Nerezine 371, Susak 188, Ćunski 150, Ilovik 104, Unije 90, Osor 73, Belej 64, Punta Križa 61, Sveti Jakov 37, Ustrine 27, Vele Srakane 8 i Male Srakane 2 stanovnika.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Cres – Lošinj| broj stanovnika | 11862 | 11929 | 12271 | 12303 | 12267 | 13634 | 12058 | 11659 | 9079 | 8287 | 8168 | 6844 | 7466 | 8825 | 8388 | 8116 | 7537 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
| broj stanovnika | 5626 | 5658 | 5603 | 4975 | 4689 | 5530 | 4132 | 4014 | 2908 | 3247 | 3882 | 4278 | 5244 | 6566 | 6296 | 6091 | 5561 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Prvi put se spominje 1398. pod imenom Malo Selo. 1868. godine doživljava svoj vrhunac. U mjestu funkcionira čak 11 brodogradilišta, te Mali Lošinj postaje mjesto s najjačom trgovačkom flotom na Jadranu – čak ispred Rijeke, Trsta i Venecije. Od 17. stoljeća brodogradnja bila je važna gospodarska grana u Malom Lošinju, a isticale su se obitelji Katarinić, Jerolimić, Martinolić, Kozulić, Nikolić, Skopinić, Premuda.[5] Pronalaskom parnog stroja dolazi do stagnacije razvoja, a s pojavom bolesti vinove loze – filoksere – dolazi do raseljavanja stanovništva.
Školstvo je na otoku Lošinju organizirala Katolička Crkva, a nositelj obrazovanja bilo je svećenstvo. Hrvatsko osnovno školstvo u Malom Lošinju korijen ima u 1903. godini kad je osnovana prva hrvatska osnovna škola u ovom kraju, zaslugom Družbe sv. Ćirila i Metoda uz pomoć Ivana Lovrića, u čijoj je kući škola otvorena. Do 1906. bila je to jedna od devet škola u kotaru Lošinju.[6]
Poslije II. svjetskog rata Mali Lošinj ima samo 2200 stanovnka. Do 1918. je u sastavu Austro-Ugarske, a potom ga je okupirala Italija, kojoj je nakon Rapallskog ugovora i pripojen. Uslijedila je fašistička vlast u Italiji. Mnogi su onda prisilno talijanizirali prezimena, neki su iselili u Italiju, neki prije rata, drugi poslije 1945. godine.[5] Oslobođen 1943. godine, kada je donesena odluka o pripajanju matici Hrvatskoj. Njemačka okupacija od 1943. do 20. travnja 1945. godine. Od 1945. do 1990. u sastavu Hrvatske unutar SFRJ, a od 1990. u sastavu samostalne Republike Hrvatske. Nakon osamostaljenja predsjednici Općine Cres-Lošinj bili su Hrvoje Lešić i Mario Hofmann, a nakon izdvajanja Općine Lošinj, Mario Hofmann, Dragan Balija i Gari Cappelli.
Najvažnije gospodarske grane su turizam, brodogradnja i ribarstvo. Na otoku djeluje i niz manjih obrta – pratećih djelatnosti koje su u funkciji razvitka i cjelogodišnjeg života na otoku. S uspjehom posluju brojni građevnski obrti, trgovine, servisi i ostale djelatnosti bez kojih bi život na otoku bio nemoguć
Osobe rođene, podrijetlom ili su živile i radile u Malom Lošinju.
Razvoj školstva i drugih kulturnih djelatnosti na otoku Lošinju bio je u skladu s potrebama tadašnjih žitelja i u skladu s materijalnim i gospodarskim mogućnostima građana. Crkva je organizirala školu, a svećenstvo je bilo nositelj obrazovanja. Hrvatska osnovna škola na ovom području utemeljena je 1903. godine zaslugom Družbe sv. Ćirila i Metoda uz pomoć Ivana Lovrića otvorena u njegovoj kući. Za prvog učitelja izabran je Josip Antun Kraljić.
Škola je započela s dva razreda, a 1905. rad je proširen na tri razreda s više od 120 djece. Godine 1906. godine po nalogu Istarskog odbora napravljen je popis svih škola u tadašnjem kotaru Lošinju. Popis su sačinjavale tada samostalne škole: Susak, Ćunski, Unije, Ilovik, Osor, Nerezine, Ustrine, Veli Lošinj i Mali Lošinj.
Kontinuiran rad hrvatskog osnovnog obrazovanja počinje upravo 1945. godine, nakon rata. Posljednje 43 godine škola nosi ime Osnovna škola Maria Martinolića. Građani Malog Lošinja darovali su njegovo ime svojoj osnovnoj školi kao zalog za sjećanje na svoga rodoljuba i borca, a učenici i djelatnici škole slave svoj praznik – Dan škole upravo na njegov rođendan, 19. svibnja svake godine.
Osim bogate povijesti, škola se diči učenicima koji su po dobrim uspjesima poznati u cijeloj državi. 11.11.2006. otvorena je nova školska zgrada. Nova zgrada matične škole zauzima oko 4000 metara kvadratnih. Novoizgrađena zgrada je funkcionalna, širokih hodnika s višenamjenskim holom i školskom ambulantom. Zgrada posjeduje dvorišne prostore površine od 2500 kvadrata. Nedostaju vanjska igrališta koja bi se trebala izgraditi kada i športska dvorana.
Nastava se odvija u jednoj smjeni za sve razredne odjele od 1. do 8. razreda. Započinje u 8 sati te postoje dva velika odmora za vrijeme kojih učenici jedu marendu u školskoj blagavaonici. Za učenike od 1. do 4. razreda organiziran je i produženi boravak nakon nastave do 16 sati.
Mali Lošinj je svjetsko središte športskog podvodnog ribolova. Bogata je tradicija ribolovnih natjecanja. U Malom Lošinju održana su svjetska prvenstva u podvodnom ribolovu 1957. (1. Svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu) i 2010. godine,[23] Euroafričko prvenstvo 1970. godine, nekoliko puta posljednja etapa Europskog, odnosno Euroafričkog kupa, više puta državna pojedinačna i momčadska prvenstva, Novogodišnji kup gradova (uz samo dva izostanka) od 1959. godine,[24] Zimski kup nacija (od 1965., prvi put priređeno u Malom Lošinju).[12]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
