From Wikipedia, the free encyclopedia
Lokativ (lat. locus "mjesto") je padež u hrvatskom jeziku i mnogim slavenskim, nekim indoeuropskim i ostalim jezicima.
U većini jezika se njime određuje mjesto, vrijeme ili način.
Odgovara na pitanje: O komu? • O čemu?
Lokativ postoji u većini slavenskih jezika, ali se ne naziva svugdje tako. Također, lokativ postoji u latvijskom, litvanskom, sanskrtu, kao i u turskom i još mnogim jezicima.
U standardnom jeziku lokativ se prepoznaje kao "padež koji odgovara na pitanja":
Po tradicionalnom poretku u većini gramatika zove se i "šesti padež".
Lokativ je oblikom najčešće jednak dativu. Razlikuje se samo naglaskom i to samo kod veoma malog broja riječi, npr. dativ jd. grâdu, lokativ jd. grádu. U mnogim narječjima i govorima postoje, međutim, bitna razlike u oblicima.
U množini standardnog hrvatskog se lokativ izjednačio s dativom i instrumentalom.
Prijedlozi koji idu uz lokativ jesu:
Lokativ se koristi isključivo s prijedlozima:
Dugo se raspravljalo pripada li prijedlog prema dativu ili lokativu. Budući da lokativ najčešće ima stativno značenje, a ne značenje kretanja kao dativ, u posljednje se vrijeme prijedlog prema češće svrstava dativu.
Prijedloge u, na, o, i po akuzativ dijeli s lokativom i u akuzativu su uvijek vezani za glagol kretanja:
U novije se doba, kad je riječ o pasivnim i bezličnim konstrukcijama, dopušta uporaba akuzativa imenica s oznakom živo kad se ne razabire glagol upotrijebljen refleksivno, a ima li imenica oznaku neživo, stoji u nominativu: "zemlja se obrađuje", a "zemlju se obrađuje" smatra se supstandardnim.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.