Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva

Leopold I. (Beč, 9. lipnja 1640. – Beč, 5. svibnja 1705.), bio je rimsko-njemački car (1657. ili 1658. – 1705.), ugarsko-hrvatski kralj (od 1655. u Ugarskoj i od 1657. u Hrvatskoj do 1705.), češki kralj (1658. – 1705.) iz dinastije Habsburg. Kao Leopold VI. bio je i austrijski nadvojvoda. Vladavina mu je bila obilježena brojnim i dugotrajnim ratovima u kojim su se istaknuli sposobni vojskovođe koji su pretvorili Habsburšku Monarhiju u europsku velesilu. Tijekom svoje vladavine skršio je urotu mađarskih i hrvatskih velikaša protiv kraljevske vlasti i prisilio ih da priznaju nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut članak 31. Zlatne bule iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora kralju zbog njegovih nezakonitih čina.^[1]

Leopold I.
Leopold I. Habsburg
rimsko-njemački car
Vladavina	18. srpnja 1658. – 5. svibnja 1705.
Krunidba	1. kolovoza 1658., Frankfurt
Prethodnik	Ferdinand III.
Nasljednik	Josip I.
ugarski kralj
Vladavina	1655. – 5. svibnja 1705.
Krunidba	27. lipnja 1655., Bratislava
Prethodnik	Ferdinand III.
Nasljednik	Josip I.
češki kralj
Vladavina	1656. – 5. svibnja 1705.
Krunidba	14. rujna 1656., Prag
Prethodnik	Ferdinand IV.
Nasljednik	Josip I.
hrvatski kralj i austrijski nadvojvoda
Vladavina	2. travnja 1657. - 5. svibnja 1705.
Prethodnik	Ferdinand IV.
Nasljednik	Josip I.
Supruge	Margareta Tereza Španjolska Klaudija Felicita Austrijska Eleonora Magdalena Neuburška
Djeca	Marija Antonia Josip I. Marija Elizabeta Leopold Josip Marija Ana Marija Tereza Karlo VI. Marija Magdalena
Puno ime	Leopold Ignaz Joseph Balthasar Felician
Dinastija	Habsburg
Otac	Ferdinand III.
Majka	Marija Ana Španjolska
Rođenje	9. lipnja 1640., Beč
Smrt	5. svibnja 1705., Beč
Vjera	rimokatolik

Životopis

Bio je mlađi sin rimsko-njemačkog cara Ferdinanda III. i španjolske princeze Marije Ane, no kako mu je stariji brat Ferdinand IV., za očeva života okrunjeni hrvatsko-ugarski kralj, umro prije oca, postao je nasljednik svih vladarskih titula i zemalja.^[2] Dobar dio svoje vladavine proveo je ratujući. Naslijedio je i rat sa Švedskom, koji je okončao 1660. godine. Uslijedio je Prvi turski rat (1663. – 1664.), izazvan razmiricima oko vrhovništva nad Erdeljem. U tom ratu je Austrija imala pomoć Francuske koja je poslala jedan odred konjice, a ugarsku je vojsku vodio proslavljeni pjesnik i ratnik Nikola Zrinski.^[3] Iako su početkom rata Osmanlije imale uspjeha te su osvojili i razorili Novi Zrin, u znak osvete za srušeni Sulejmanov most preko Drave, rat je završio pobjedom Montecuccolija kod Svetog Gottharda na rijeci Rabi i za Austriju nepovoljnim mirom u Vašvaru (1664.), koji je postao povodom za Zrinsko-frankopansku urotu (1670. – 1671.), čiji je cilj bio otcjepljenje Hrvatske i Ugarske od Habsburške Monarhije. Poslije propasti velikaške urote i istrebljenja dvije najmoćnije hrvatske velikaške obitelji, Zrinskih i Frankapana, Hrvatska je znatno oslabila.

Po isteku dvadesetogodišnjeg mira dogovorenog u Vašvaru, osmanski sultan Mehmed IV. objavio je Leopoldu rat, čim je 1683. godine započeo je Drugi turski rat (1683. – 1699.). Veliki vezir Kara Mustafa-paša pošao je na čelu velike vojske od 250.000 vojnika na Beč i započeo opsadu grada. Uz pomoć nadvojvode Karla Lotarinškog i poljskog kralja Jana III. Sobjeskog, Turci su 12. rujna 1683. poraženi pod Bečom; te se na taj poraz nadovezao Rat za oslobođenje, koji je završio Mirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) i dokrajčio tursku premoć u jugoistočnoj Europi. Tijekom velikog rata doselilo se nekoliko tisuća Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem u Ugarsku i u Srijem.

Vlast Leopolda I. je tijekom pobjedonosnog rata ojačala; hrvatski i mađarski staleži priznali su u Požunu 1687. nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut čl. 31. Zlatne bule Andrije II. iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora kralju zbog njegovih nezakonitih čina. U ratovima protiv Francuske (1672. – 1679. i 1688. – 1697.) Leopold nije imao uspjeha. Pri kraju života Leopold se zapleo 1701. godine u Rat za španjolsku baštinu protiv Luja XIV.

Leopold I. je Hrvatskom saboru ukinuo pravo da bira kralja, uništio je obitelji Zrinskih i Frankapana, ali je priznao studij filozofije i teologije osnovan u Zagrebu 1669. godine koje se moglo osnivati samo u pokrajini s najvišim rangom u državi i time je priznao da Hrvatska nije pripojena Ugarskoj, što su tvrdili mađarski političari.

Rodoslovlje

Preci

Prva generacija
1. Leopold I., njemačko-rimski car (1640. – 1705.)

Druga generacija
2. Ferdinand III., njemačko-rimski car (1608. – 1657.)
3. Infanta Maria Anna od Španjolske (1606. – 1646.)

Treća generacija
4. Ferdinand II., njemačko-rimski car (1578. – 1637.)
5. Princeza Maria Anna od Bavarske (1574. – 1616.)
6. Filip III., kralj Španjolske (1578. – 1621.)
7. Nadvojvotkinja Margaretha od Austrije (1584. – 1611.)

Četvrta generacija
8. Nadvojvoda Karl od Austrije (1540. – 1590.)
9. Princeza Marija od Bavarske (1551. – 1608.)
10. Wilhelm V., vojvoda od Bavarske (1548. – 1626.)
11. Renée od Lotaringije (1544. – 1602.)
12. Filip II., kralj Španjolske (1527. – 1598.)
13. Nadvojvotkinja Anna od Austrije (1549. – 1580.)
14. = 8. (Nadvojvoda Karl od Austrije)
15. = 9. (Princeza Marija od Bavarske)

Potomci

1. brak (1666.): Infanta Margaretha Maria Theresia od Španjolske (1651. – 1673.), kći Filipa IV., kralja Španjolske i nadvojvotkinje Marije Anne od Austrije

• Nadvojvoda Ferdinand Wenzel (1667. – 1668.)
• Nadvojvotkinja Maria Antonia (1669. – 1692.); suprug Maximilian, izbornik Bavarske (1662. – 1726.)
• Nadvojvoda Johann Leopold (1670. – 1670.)
• Nadvojvotkinja Maria Anna (1672. – 1672.)

2. brak (1673.): Nadvojvotkinja Claudia Felicitas od Austrije (1653. – 1676.), kći nadvojvode Karla od Austrije, grofa od Tirola, i Anne de' Medici

• Nadvojvotkinja Anna Maria Sophia (1674. – 1674.)
• Nadvojvotkinja Maria Josefa (1675. – 1676.)

3. brak (1676.): Pfalz-grofica Eleonora Magdalena od Pfalz-Neuburga (1655. – 1720.), kći Filipa Wilhelma, kneza izbornika Pfalza (Falačke) i Land-grofice Elisabethe Amalie od Hessen-Darmstadta

• Josip I., car Svetog Rimskog Carstva (1678. – 1711.)
• Nadvojvotkinja Christina (1679. – 1679.)
• Nadvojvotkinja Maria Elisabeth (1680. – 1741.)
• Nadvojvoda Leopold Josef (1682. – 1684.)
• Nadvojvotkinja Maria Anna (1683. – 1754.); suprug Joao V., kralj Portugala (1689. – 1750.)
• Nadvojvotkinja Maria Theresia (1684. – 1696.)
• Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva (1685. – 1740.)
• Nadvojvotkinja Maria Josefa (1687. – 1703.)
• Nadvojvotkinja Maria Magdalena (1689. – 1743.)
• Nadvojvotkinja Maria Margaretha (1690. – 1691.)

Bilješke

1. Leopold I. - Hrvatska enciklopedija
2. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 1526. - 1918., drugi dio, str. 316.
3. Budak, Neven; Stretcha, Mario; Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, str. 81.

Literatura

• Belje. Tvornica šećera. 75, Šećerana, 1986. (str. 25; greškom: Leopold II)
• Budak, Neven; Stretcha, Mario; Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, Srednja Europa, Zagreb, 2003. ISBN 953-6979-12-8
• Mala enciklopedija Prosveta (2 K-P), Beograd, 1978.
• Opća enciklopedija JLZ (5 L-Nigh), Zagreb, 1979.
• Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 1526. – 1918., drugi dio, Marjan tiska, Split, 2004. ISBN 953-214-198-7

Vanjske poveznice

• Leopold I. - Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 17. veljače 2016. (hrv.)
• Leopold I. - Proleksis enciklopedija, pristupljeno 17. veljače 2016. (hrv.)

Prethodnik:	Hrvatsko-ugarski kralj (1657. – 1705.)	Nasljednik:
Ferdinand III. 1625. – 1657.		Josip I. (1687. – 1711.)

Prethodnik: Ferdinand III. (1637. – 1657.)

Rimsko-njemački car

Nasljednik: Josip I. (1705. – 1711.)