Karl von Habsburg-Lothringen
austrijski političar From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Karlo Habsburški, točnije Karlo Habsburško-Lotarinški (njem. Karl von Habsburg-Lothringen, mađ. Habsburg Károly; puno ime Karl Thomas Robert Maria Franziskus Georg Bahnam; Starnberg, Bavarska, 11. siječnja 1961.), također znan kao nadvojvoda Karlo Austrijski,[1][2] austrijski je političar, trenutačna glava obitelji Habsburg i veliki meštar Reda zlatnog runa i Reda svetog Jurja.
Remove ads
Prvi je u nasljednom nizu za titulu cara Austrije i kralja Mađarske, Češke, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Najstariji je sin i šesto dijete Otona Habsburškog (1912. – 2011.) i princeze Regine Sasko-Meiningenske (1925. – 2010.), te unuk posljednjeg austrijskog cara Karla I. (1887. – 1922.). Službovao je kao zastupnik Europskog parlamenta od 1996. do 1999. predstavljajući Austrijsku narodnu stranku.
Remove ads
Životopis
Rođen u Starnbergu u Bavarskoj. Pohađao je osnovnu školu u Pöckingu, a gimnaziju u Tutzingu. Od 1974. član je Paneuropske unije.[3] Poslije završetka studija prava i filozofije postao je član uprave Paneuropske unije Austrije u razdoblju 1982. – 1987. da bi bio izabran za njena predsjednika.
Godine 1996. izabran je za člana Europskog parlamenta (Austrijska narodna stranka), no nakon izbornog poraza 1999. podnio je ostavku.[3] Godine 2002. postaje generalni direktor Organizacije nepredstavljenih nacija i naroda i tu dužnost obnaša godinu dana.
Godine 2007. njegov otac, nadvojvoda Otto odrekao se titule glavara obitelji Habsburga te je ta čast prešla na njega. Sugovornik u dokumentarnom filmu "Otto i Hrvati/Otto und die Kroaten" hrvatskog scenarista i redatelja Vanje Vinkovića (realizirano u suradnji s Hrvatskom paneuropskom unijom i Zakladom Otto von Habsburg, 2013.; prvi hrvatski dokumentarni film prikazan u Europskom parlamentu u Strasbourgu 14. siječnja 2015.), u kojemu govori o povijesnim odnosima obitelji Habsburg i Hrvata (1527. – 1918.) s naglaskom na ulozi njegovog oca Otta u otporu velikosrpskoj agresiji (1991. – 1995.), međunarodnom priznanju Repubike Hrvatske (1992.) i ulasku u Europsku uniju (2013.).
Remove ads
Potomstvo
U siječnju 1993. godine oženio se u bazilici Mariazell s barunicom Francescom Thyssen-Bornemisza s kojom ima troje djece:
- Eleonora Jelena (r. 1994.)
- Ferdinand Zvonimir (r. 1997.)
- Gloria (r. 1999.)
Počasti i ordeni
- Glavar i vladar austrijskog Reda zlatnog runa (2000.)
- Veliki meštar Reda Europskog Sv. Jurja (2008)
- Red zlatnog runa (1961.)
- Veliki križ Suverenog Malteškog reda
- Počasni Vitez Teutonskog Reda
- Počasni član Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, kao Zmaj Karlštatski (2017.)[4]
Bilješke
Vanjske poveznice
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads