Karakačani

Karakačani (Sarakačani) jesu pastirski narod u području Bugarske (Stara Planina), Grčke i Makedonije. Danas ih je u Bugarskoj preostalo između 5000 i 15 000, poglavito u području Slivena. Na području Grčke žive u znatnom broju.

Tradicionalni život Karakačana uništen je za vrijeme komunističkog režima. Posjedovali su velika stada konja i ovaca, poznata je kratkorepa karakačanska ovca crna runa koja se danas nalazi na pragu izumiranja i koju su nekada vjerojatno uzgajali i Kucovlasi na područjima Balkanskog poluotoka. Od mlijeka ove ovce Karakačani su proizvodili poznati kačkavalj, manur i beli mekani sir, a smatra se da su oni i prenijeli tehniku proizvodnje kačkavalja pastirima sa Stare Planine.

Druga poznata životinja koju su Karakačani držali bio je karakačanski pas, ovčar, s kojim su svoja stada gonili tijekom ljeta na Staru planinu. Zime su provodili u mediteranskoj Tračkoj i južnim obalama Crnog mora. Karakačani Bugarske i Grčke i danas se tradicionalno okupljaju na lokaciji Karandila u blizini Slivena.

Jezik

karakačanska koliba

Karakačanski govore Sarakacanikom, sjevernim grčkim dijalektom s puno arhaičnih obilježja. Carsten Høeg drži da nema važnih tragova stranih riječi te da se strani elementi ne mogu naći u fonologiji ili gramatici. Ima nekoliko riječi povezanih s pastirskim načinom života koje potječu iz arumunjskog, ali one su rezultat nedavnih dodira i gospodarske ovisnosti dviju grupa jedne o drugoj.^[1] U Bugarskoj Karakačani rabe i bugarski i grčki. Imaju kompleksne ili drukčije identitete, kao Karakačani, ali i kao Grci kao i Bugari.^[2][3] U Bugarskoj obično svoj etnicitet označe kao bugarski i govore bugarskim u većini situacija.^[4]

Literatura

Karakačanske ovce

• Zenja Pimpireva.Karakacanite v Balgaria. Ot nomadstvo kam usednalost.Sofija,1995. /(Karakačani Bugarske. Od nomadskog do sjedilačkog života)/