Jantarna kiselina je organska kiselina. Formule je HOOC · (CH2)2 · COOH[1] odnosno HOOC(CH2)2COOH.[2] Dvobazična je kiselina. Pojavljuje se u obliku bezbojnih kristala oblika pločica ili prizma. Topljivi su u vrućoj vodi, alkoholu i acetonu.[3][2] Talište joj je na 188 °C.[2] Gorkasta je okusa. Nije higroskopna.[4]
Sudjeluje u metabolizmu svih živih stanica. Međuproizvod je je ciklusa limunske kiseline. U prirodi ju nalazimo u jantaru i nekim biljkama (alge, lišajevi, grožđe, repa i dr.[2]).[3] U biljaka nastaje nepotpunom oksidacijom glukoze. Djelimice se javlja i kod alkoholnoga vrenja kao sporedni proizvod. Također se javlja i pri razgradnji glutaminske kiseline.[4]
Prvi čovjek koji ju je izolirao je Georgius Agricola 1546. godine. Dobio ju je suhom destilacijom jantara.[3] Dobivamo ju iz maleinske (katalitičkim hidrogeniranjem[2] ) i fumarne kiseline.[4]
Soli i estere[2] jantarne kiseline nazivamo sukcinatima.[3]
U vinarstvu se ponekad ubraja u nehlapljive kiseline. Poželjna u vinu, do određene granice. Prelazak dopustivog praga hlapljivih kiselina javlja se ako se vino dobilo od nezrelog grožđa, vino se onda mora ponekad otkiseliti.[5]
Koristi ju se u prehrambenoj industriji kao prirodno sredstvo za reguliranje kiselosti. Često upotrebljava u praškastim proizvodima koji imaju dugi rok trajanja. E-broja je E363. Smatra ju se bezopasnom.[3] Osim te namjene, jantarnu kiselinu primjenjuje se u proizvodnji bojila, sintetskih smola i farmaceutskih pripravaka.[2]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
