From Wikipedia, the free encyclopedia
Ivo Lozica (Lumbarda, 10. lipnja 1910. – Lumbarda, 27. ožujka 1943.), bio je hrvatski kipar.
| Ivo Lozica | |
 Ivan Lozica | |
| Rođenje | 10. lipnja 1910. |
|---|---|
| Smrt | 27. ožujka 1943. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Vrsta umjetnosti | kiparstvo |
| Praksa | Korčula, Zagreb, Pariz, Split |
| Utjecali | Frano Kršinić, Ivan Meštrović, Robert Frangeš-Mihanović |
| Poznata djela | Pržinar, Poslije kupanja, Proljeće, Ženski torzo |
| Portal o životopisima | |
Ivo Lozica rođen je 10. lipnja 1910. godine u Lumbardi, prvi sin u obitelji Anice i Antuna Lozica Barbareško. Kamenoklesarsku školu izučio u Korčuli (1923. – 1925.). Na preporuku svog mentora, kipara Frana Kršinića, 1926. godine kao prvi u klasi akademije, sa šesnaest godina primljen je u klasu Ivana Meštrovića na Likovnu akademiju u Zagrebu.[2] Radio je u kamenu, bronci, mramoru, sadri, drvo i terakoti, a najbolja je djela ostvario u kamenu s posebnim osjećajem za harmoniju i ljepotu oblika. Radio je ekspresivne likove težaka, ribara i aktove naglašene voluminoznosti.[3]
Usavršavao se u Parizu i kod Ivana Meštrovića. Godine 1931. dobio je francusku stipendiju te je poslije toga u Parizu specijalizirao na Sorboni.[4] Nakon godine dana specijalizacije po povratku u Meštrovićevu atelijeru u Splitu klesao je karijatide za njegov Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (1935. – 1938.). U Zagrebu postao je docent, a kasnije i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1938. – 1942.).[5]
Kipar Frano Kršinić bio je često u društvu svojega mladog učenika. Lozica je jednom prilikom napisao:
»Frano i ja, stalno sanjamo da smo u Lumbardi. Čini mi se da bismo oba bili sretni kada bismo mogli ribu loviti kao što smo negda činili.«Ivo Lozica izradio je brojne skulpture koje imaju istaknuto mjesto u novijem hrvatskom kiparstvu. Tu su i aktovi Poslije kupanja, Proljeće i Ženski torzo. Na posljednjim skulpturama odmaknuo se od krutog realističkog oblikovanja i naglašavanja pojedinosti, te prelazi u cjelovito obuhvaćanje oblika. U mramornom Ženskom torzu, koji je izradio pred kraj života, čistoćom oblika i blagim prijelazima potpuno se približio modernom shvaćanju kiparske forme.[7]
U proljeće 1943. talijanski fašisti uhitili su ga ispred kuće u Lumbardi. Kasnije je zamoljen mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Čule da, zbog poznavanja talijanskog jezika, uputi pismo talijanskoj upravi kako bi se spasio Lozicin život. Čule je molbu napisao i poslao, ali je intervencija zakasnila.[8] Strijeljan je 27. ožujka 1943. godine.[5]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
