Ivan Gubijan

Ivan Gubijan (Bjelovar, 14. lipnja 1923. – Beograd, 4. siječnja 2009.), hrvatski atletičar u disciplini bacanje kladiva, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948.

Ivan Gubijan Osobni podatci Puno ime Ivan Gubijan Datum rođenja 14. lipnja 1923. Mjesto rođenja Bjelovar Datum smrti 4. siječnja 2009. Mjesto smrti Beograd Državljanstvo SFRJ Športski podatci Atletske discipline Bacanje kladiva

Osvojene medalje Olimpijske igre srebro London 1948. Jugoslavija

Rođen je u Bjelovaru. U djetinjstvu je promatrao treninge u bacanju kladiva, proslavljenog atletičara Petra (Pedra) Goića, koji je bio višestruki prvak Čilea i Južne Amerike, a na kraju karijere, doselio se u Bjelovar. Kasnije su zajedno trenirali.

Prije Drugog svjetskog rata Gubijan je bio član Sokola u Bjelovaru. Atletiku je poslije trenirao u HAŠK-u.^[1] Poslije rata snašla ga je sudbina brojnih hrvatskih vrhunskih športaša koji su ako su se i dalje namjeravali baviti športom, morali prijeći u vojni klub CDJA Partizan.^[1]

Ivan Gubijan

Bio je član sportskog kluba "Partizan" Beograd.^[2] Osvojio je 1. mjesto na Balkanskim atletskim igrama 1946. godine, a na Europskom prvenstvu iste godine bio je 8 u kvalifikacijama s rezultatom 45,11 m. Bio je prvak Jugoslavije u bacanju kladiva pet puta (1948., 1949., 1950., 1952. i 1953. godine). Postavljao je nove rekorde države od 56,22 do 59,69 m. Na Olimpijskim igrama u Londonu 1948., imao je status pritajenog favorita. Dan prije natjecanja dobio je sunčanicu, no usprkos tome u kvalifikacijama je već prvim hicem osigurao finale. U finalu je čak vodio s hitcem od 54,27 m, ali ga je pretekao Mađar Nemeth. Ivan Gubijan je osvojio srebrnu medalju. Prvi je hrvatski atletičar, koji je osvojio medalju na Olimpijskim igrama. To je bila i prva atletska medalja na velikim natjecanjima za Jugoslaviju.^[3] Drugi je Hrvat, koji je osvojio olimpijsku medalju u pojedinačnim športovima, nakon Milana Neralića, koji je osvojio broncu u mačevanju 1900. godine. Na Europskom atletskom prvenstvu 1950. godine, bio je 4. s rezultatom 53,44 m. Godinama je bio u vrhu bacača kladiva u svijetu. Došao je na Olimpijske igre u Helsinkiju 1952. kao jedan od glavnih favorita. Prije natjecanja se nepažnjom svog fizioterapeuta namazao pogrešnom masti za zagrijavanje, koja mu je izazivala neizdrživ svrbež. Bio je tek 9. s rezultatom 54,54 m. Bio je 7. u kvalifikacijama na Europskom prvenstvu 1952. s rezultatom 56,75 m. Nastupao je na natjecanjima do 1976. godine i 53. godine života. Nakon aktivnog bavljenja športom, živio je u Beogradu kao nastavnik fizike.