Islamska skolastika

Islamska skolastika naziv je srednjovjekovne islamske filozofije stvorene obradom filozofskih problema koji nisu dovoljno jasno razriješeni u Kuranu (pitanje o slobodi volje)^[1] pod jakim utjecajem ostataka helenističke filozofije (Sokrat, Platon, Aristotel). Islamska skolastika nazočna je na dva područja, istočnoislamska filozofija je oblik posthelenističkog razvoja iranske misli, dok se maursko-španjolska skolastika kasnog Srednjeg vijeka razlikuje.^[2]

Predstavnici škola

istočnoislamska, iranska

• Al Farabi (870. – 950.), Iranac iz Faraba
• Ibn Sina, Avicena (980. – 1037.), Iranac iz Buhare
• Suhrawardi (1155. – 1191.) Iranac iz Alepa

razvijena iranska skolastika

• Al Gazali (1058. – 1111.)
• Fahraddin Razi (1149. – 1209.)
• Nasiraddin Tusi (1201. – 1273.)

maursko-španjolska islamska skolastika

• Ibn Rušd (lat. Averroes) (1126. – 1198.) rođen u Španjolskoj
• Ibn Arabi (1165. – 1240.)

Relevantni članci

• Srednjovjekovna filozofija
• Skolastika

Izvori

1. Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1979., knjiga 2, str. 49
2. Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1979., knjiga 2, str. 60