Poslije je prevedena na hrvatski, tako da ju Pjesmarica: Zbirka najpoznatijih i rado pjevanih hrvatski pjesama iz 1865. bilježi kao „Oj, Hrvati!”.[1] Ranije je bila poznata i pod nazivom Duh slavjanski, s početkom „O Iliri…”[2]
Instrumentalna izvedba.
Hej, Slaveni bila je himna SFR Jugoslavije. Poslije raspada SFR Jugoslavije bila je himna Savezne Republike Jugoslavije, te kasnije himna Srbije i Crna Gore pod nazivom Hej, Sloveni. Raspadom Srbije i Crna Gore tj. osamostaljenjem Crne Gore, Hej, Sloveni se prestala izvoditi.
Hej Sloveni, jošte živi,
Duh naših đedova,
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova.
Živi, živi duh slovenski
Živjeće vjekov'ma
Zalud prijeti ponor pakla
Zalud vatra groma.
Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese,
Stijena puca, dub se lama,
Zemlja nek se trese.
Mi stojimo postojano
Kano klisurine,
Proklet bio izdajica
Svoje domovine.
Hrvatski (1865.)
Oj Hrvati! jošte živi
Rieč naših djedovah,
Dok za narod srdce bije
Njihovíh sinovah.
Živi, živi, duh hrvatski
Živit će vjekoma,
Zalud ponor prieti pakla,
Zalud vatra groma.
Jezika, dar, dade nam Bog
Silni gromoviti,
Nitko dakle nesm'e nam to,
Blago ugrabiti.
Makar na nas navalile
Svega svieta čete,
Bog je snami, koj prot nami,
S njime hajd pod pete.
Neka ista nad nami se
Grozna bura uznese,
Stiena puca, dub se lama
Zemlja da se trese:
Mi stojimo postojano
Kanu klisurine.
Bio proklet izdaica
Svaki domovine.
Hrvatski (2. svj. rat)
Oj Slaveni, zemlja tutnji
s Volge do Triglava;
istim glasom huče Visla,
Jadran, Timok, Sava.
