From Wikipedia, the free encyclopedia
Francuska cesta na Biokovu, prometnica na Biokovu, područje Općine Brela, zaštićeno kulturno dobro.[1] U narodu je poznata i pod nazivom Napoleonova cesta.
Na Zemljopisnoj karti Dalmacije s Dubrovnikom i Bokom kotorskom koju je izradio Frane Zavoreo 1811. na traženje ing. Jean Louis Blancharda koji je tada u francuskoj upravi u Dalmaciji nosio naslov Capo Direttor Generele de Ponti e Strade, ucrtane sve već izgrađene i započete ceste, kao i one projektirane iste 1811. godine, te one koje vode prema vojnim postajama.[2]
Na karti je prisutna trasa ceste koja se od breljanskog zaseoka Gornji Kričak dizala serpentinama, da bi najkraćim putem preko prijevoja Neviste i Poletnice (Brela Gornja) prešla Biokovo nastavljajući do Zadvarja. Činjenica da je cesta tek trasirana, da izvedeni dio ceste završava pred impozantnim kukom koji je s južne strane trebalo zaobići očito skupim inženjerijskim pothvatom (zasijecanjem hridi ili vijaduktom), da bi se gradnja nastavila prema Gornjim Brelima – nedvojbeno svjedoči da je građena u vrijeme francuske uprave, odnosno da je nastupom druge austrijske vlasti (od 1813.) zamisao o tako smionoj gradnji bila napuštena. Po svemu sudeći – dedukcijom iz čitavog niza vijesti o gradnjama cesta u vrijeme francuskog vladanja Dalmacijom – možemo s dosta sigurnosti kazati da je gradnja nikad dovršene ceste poviše Brela mogla započeti oko 1808. – 1810., te da ju je projektirao baš Frane Zavoreo.[2]
Cesta je građena na strmini Biokova, poviše zaseoka Gornji Kričak, između 357,41 i 443,73 metara nadmorske visine. U početnoj točki nastavlja se na trasu seoskog puta pod kosom Biokova koji spaja baškovoške zaseoke Bast i Topići na istoku sa breljanskim zaseocima Bartulovići i Dominovići. Uspon ne prelazi 6 %, gotovo prateći slojnice terena koji ima nagib od 57 %, što ju je trebalo činiti veoma ugodnom za vožnju zaprežnih kola, jahanje i hodanje. Širina ceste varira između 4 i 6 metara s komotnim radijusom zavoja.[2]
„Francuska cesta” na Biokovu iznad Brela predstavlja izniman graditeljski doprinos u cestogradnji s početka 19. stoljeća osobito po činjenici da cesta nikad nije bila dovršena, pa je moguće rekonstruirati sve faze njezine gradnje – od uspostave operativne rampe kojom se pristupalo trasi ukupne duljine od 1370 metara, do gradnje suhozidnih podzida i pokosa, bankina s jedne ili obje strane ceste, stratifkacije cestovnog postroja od krupnog kamena i s dvostrukim slojem šljunka različite gradacije. Moguće je zamisliti rad specijaliziranih i priučenih graditelja koji su istodobno, na više mjesta, s obje strane ceste, polagali njezinu trasu, negdje samo do „kalupa” koji je kojiput oblikovan podzidom s jedne i zasjekom u stijenu s druge strane, ili s podzidima s obje strane ceste, gdje je trebalo nasuti kamen i šljunak. Posebno se ističu te dugačke trase kolnika koje teku izdignute nad terenom. U tom pogledu kao da anticipiraju rješenje škotskog cestograditelja Johna Loudona McAdama, izumitelja „makadamizacije”, koji je u dva traktata Remarks on the Present System of Road-Making i Practical Essay on the Scientfic Repair and Preservation of Roads (objavljenim 1816., odnosno 1819.) zagovarao potrebu da se ceste izdignu nad okolnim terenom i grade od slojeva kamena, od krupnoga u temelju do sitne šljake na vrhu. Bio je to način da se riješi problem drenaže u planinskom ambijentu koji svoj oblik dobrim dijelom zahvaljuje bujičnim vodama. Nakon više od dvjesto godina – unatoč neodržavanja (a održavanje je condicio sine qua non makadamskih cesta), djelovanja oborina i vegetacije i potresa – dijelovi ceste izgledaju kao novi. Građena od lokalnog vapnenca, zidovi njenog po-stroja imaju patinu kao i stijenje uokolo. Ipak, negdje nedostaju zavoji kojima se spajaju pravolinijski segmenti serpentine. Drugdje (na primjer na trećoj serpentini) čitavih stotinjak metara nije ni trasiran. Međutim, neki segmenti ceste, posebno u njenom gornjem dijelu, posve su dovršeni. Završnu serpentinu, duljine oko 100 metara, podržava stepenasto građeni podzid, koji je na svom središnjem dijelu visok gotovo sedam metara.[2]
Pod oznakom Z-7022 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro – pojedinačna, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "komunalna i tehnička građevina".[1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.