Dinastija Sui

Dinastija Sui (kineski: 隋朝, pinyin: Suí Cháo) je bila kineska dinastija koja je 581. godine zamijenila Sjeverni Zhou i osvojivši teritorij južne dinastije Chen 589. godine okončala razdoblje poznato kao Južne i Sjeverne dinastije, i nakon četiri stoljeća ponovno ujedinila Kinu pod jednom dinastijom.

Hodočasnički vrč od keramike iz vremena dinastije Sui (581. – 618.)

Dinastija Sui 隋朝 Suí Cháo ←   ← 581. – 618. → Lokacija Dinastije Sui Kina za dinastije Sui (tamnocrveno) oko 609. godine Glavni grad Chang'an Jezik/ci starokineski Religija budizam, taoizam, konfucijanizam Vlada Car  - 581. – 604. Car Wen od Suija  - 604. – 617. Car Yang od Suija  - 617. – 618. Car Gong od Suija Povijest srednji vijek  - uspostavljena 4. ožujka 581.[1]  - ukinuta 23. svibnja 618. Stanovništvo  - 609. otp. 46.019.956   - 612. otp. 41.000.000  Valuta kineska kovanica History of China: A good collection of information on Chinese history (engl.)

Povijest

Veliki kanal Sui careva Wena i Yanga; zemljovid s gradovima koji su se povezali kanalom.

Dinastiju Sui je u sjevernoj Kini osnovao Yang Jian, dotadašnji službenik, odnosno regent sjeverne dinastije Sjeverni Zhou i punac cara Jinga, koji je za sebe uzeo ime car Wen.^[2] Yang Jian je potom dao pobiti cijeli carski klan Yuwen, uključujući i mladog cara Jinga.

Godine 589., njegove su trupe zauzele južnu Kinu okončavši vladavinu posljednje južne dinastije Chen.^[3] Nastojeći učvrstiti svoje dostignuće, car Wen je, a kasnije i njegov sin i nasljednik car Yang, izveo niz dalekosežnih reformi, prije svega usmjerenih na standardizaciju novca, sustava jednakih polja (koji je trebao smanjiti socijalne razlike među podanicima), obnovu kineskog zida, novi upravni sustav poznat kao Tri odjeljenja i Šest ministarstava, promocija budizma, te, što se često smatra najvažnijim, dovršetak Velikog kanala koji je prvi put stvorio prometnu vezu sjeverne i južne Kine, te tako u sljedećim stoljećima omogućio obnovu kulturnih veza i nacionalnog jedinstva.

Wen je sve te reforme provodio uz nedostatak bilo kakvih skrupula i obzira prema podanicima, što je posebno došlo do izražaja tijekom vladavine njegovog sina i nasljednika Yanga, kojemu su nedostajale očeve političke sposobnosti. Njegovi megalomanski projekti, a posebno Goguryeo-Sui ratni pohod na korejsku državu Goguryeo su financijski, ljudski i materijalno iscrpili njegove podanike, što se od početka 610-ih odrazilo kroz niz seljačkih ustanaka i buna, koji su na kraju doveli do Yangova ubojstva. Naime, 617. god. pobunjeni general Li Yuan (kasniji Car Gaozu od Tanga) proglasio je unuka cara Yanga, Yang Youa, carem pod imenom Car Gong od Suija, a cara Yanga je „počastio” titulom Taishang Huang (umirovljeni car) u zapadnoj prijestolnici Daxing (Chang'an). No, samo su zapovjednici pod Liovom kontrolom prihvatili ove promjene, za ostale zapovjednike car Yang je još uvijek bio službenim carem. Nakon što su vijesti o Yangovoj smrti 618. god. u Daxingu stigla do istočne prijestolnice Luoyanga, Li Yuan je maknuo cara Gonga i preuzeo prijestolje, osnovavši dinastiju Tang, no Sui službenici na dvoru u Luoyangu su proglasili Gongovog brata, Yang Tonga (kasnije poznatog kao Car Gong tijekom kratkotrajne vladavine Wang Shichonga kao cara države Zheng (鄭). U međuvremenu, Yuwen Huaji, general koji je ranije organizirao urotu za ubojstvo cara Yanga, proglasio je unuka cara Wena Yang Haoa carem, ali ga je dao ubiti 618. god. kako bi sebe proglasio carem kratkotrajne države Xu (許).

mačevi dinastije Sui iz oko 600. god., pronađeni u blizini Luoyanga. Za dno mača u obliku slova “P” se vjeruje kako potječe s mačeva Sarmata ili Sasanida^[4]

Kratko razdoblje meteža je brzo okončano i vlast je preuzela dinastija Tang koja će, temeljeći se na dostignućima Suija, stvoriti dugo razdoblje mira, blagostanja i napretka. To je razlog zbog kojih kineski povjesničari vole dinastiju Sui uspoređivati s ranijom dinastijom Qin koja je također kratko trajala, ali stvorila temelj za daleko uspješniju dinastiju Han.

Vladari dinastije Sui

Postumno ime (Shi Hao 諡號)	Rodno ime	Razdoblje vladavine	Prijestolno ime (Nian Hao 年號) i godine vladavine
Dinastija Sui 581. – 618.
Konvencionalno: Sui + rodno ime
Wéndì (文帝)	Yáng Jiān (楊堅)	581. – 604.	Kāihuáng (開皇) 581. – 600. Rénshòu (仁壽) 601. – 604.
Yángdì (煬帝) ili Míngdì (明帝)	Yáng Guǎng (楊廣)	604. – 618.	Dàyè (大業) 605. – 618.
Gōngdì (恭帝)	Yáng Yòu (楊侑)	617. – 618.[5]	Yìníng (義寧) 617. – 618.
Gōngdì (恭帝)	Yáng Tóng (楊侗)	618. – 619.[5]	Huángtài (皇泰) 618. – 619.

Povijest Kine Povijest Kine
Prapovijest Kine
			3 Suverena i 5 Careva
			Dinastija Xia 2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang 1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr.
Zapadni Zhou				Dinastija Zhou 1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen			Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin 221. pr. Kr. – 206. pr. Kr.
Zapadni Han				Dinastija Han 206. pr. Kr. – 220.
Dinastija Xin 9. – 23.
Istočni Han
Tri kraljevstva 220. – 280.
Zapadni Jin				Dinastija Jin 265. – 420.
Šesnaest kraljevstava 304. – 439.		Istočni Jin
Južne i Sjeverne dinastije 420. – 589.
Dinastija Sui 581. – 618.
Dinastija Tang 618. – 907. (prekinuta od Drugog Zhoua) 690. – 705.
Liao 907. – 1125.		Pet dinastija i Deset kraljevstava 907. – 960.
		Sjeverni Song		Song 907. – 1279.
Dinastija Jin	Zapadna Xia	Južni Song
Dinastija Yuan 1271. – 1368.
Dinastija Ming 1368. – 1644.
Dinastija Qing 1644. – 1911.
Republika Kina 1912. – 1949.
Narodna Republika Kina				Republika Kina (Tajvan)
Kronologija kineske povijesti Dinastije u kineskoj povijesti Vojna povijest Kine Pomorska povijest Kine
Ovaj okvir: vidi • uredi

Obiteljsko stablo dinastije Sui

Dugu Xin 獨孤信

DINASTIJA SUI

Yang Jian 楊坚 541.–604. Wendi 文帝 581.–604.

Dugu Qieluo 獨孤伽羅 544.–602. Carica Xian 獻皇后

Vojvotkinja Dugu

Li Bing 李昺 pre. 572. Vojvoda Tanga 唐國公

1

2

3

DINASTIJA TANG

Yang Yong 楊勇 prem. 604. Princ od Fanglinga 房陵王

Yang Guang 楊廣 569.–618. Yangdi 煬帝 604.–617.

Yang Jun 楊俊 571.–600. Princ Xiao od Qina 秦孝王

Li Yuan 李淵 566.–635. Gaozu 高祖 618.–626.

1

2

3

Yang Zhao 楊昭 584.–606. Krunski princ Yuande 元德太子

Yang Jian 楊暕 585.–618. Princ od Qija 齊王

Yang Gao 楊杲 607.–618. Princ od Zhaoa 趙王

Yang Hao 楊浩 prem. 618. Princ od Qina 秦王 618?

1

2

3

Yang Tan 楊倓 603.–618. Princ od Yana 燕王

Yang Tong 楊侗 605.–619. Gongdi 恭帝 618.–619.

Yang You 楊侑 605.–619. Gongdi 恭帝 617.–618.

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Dinastija Sui

1. Zizhi Tongjian, vol. 175.
2. Woodbridge Bingham, The Founding of the T'ang Dynasty: The Fall of the Sui and Rise of the T'ang, Waverly Press, Baltimore, 1941.
3. Arthur F. Wright, The Sui Dynasty: The Unification of China. A.D. 581-617, Alfred A. Knopf, New York, 1978. ISBN 0-394-49187-4
4. Stalna postavka muzeja Metropolitan u New Yorku
5. Kako je Yang Hao bio u potpunosti pod vlašću generala Yuwen Huajia i „carevao” je jako kratko, obično se ne smatra nasljednikom Suija, dok je legitimnost Yang Tonga dvojbena, ali svejedno priznata od većine povjesničara.

• Ebrey, Patricia. 1996. The Cambridge Illustrated History of China. Cambridge University Press, Hong Kong. ISBN 0-521-43519-6

Vanjske poveznice

• Klasična carska Kina (engl.)

prethodnik Južne i Sjeverne dinastije

Dinastije u kineskoj povijesti 581.–619.

nasljednik Dinastija Tang