Dijana i Kalista je renesansno ulje na platnu koje je naslikao Tizian oko 1556. – 1559.; jedna od njegovih ponajboljih slika iz niza od osam mitoloških slika (tzv. poeme) koje je Tizian naslikao za Filipa II. Španjolskog. Postoje dvije verzije, veća je od 2012. godine u vlasništvu dviju galerija (Nacionalna galerija Škotske uEdinburghu i Nacionalna galerija u Londonu), dok je kasnija verzija u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču.
 Dijana i Kalista | |
| Tizian, 1556. – 1559. | |
| ulje na platnu | |
| 187 × 204,5 cm | |
| Nacionalna galerija Škotske (Edinburgh), Nacionalna galerija (London) | |
| Portal: Likovna umjetnost |
Slika prikazuje trenutak u kojemu božica Dijana (Artemida), kad se kupala sa svojim nimfama, otkriva da je njezina služavka Kalista trudna s Jupiterom,[1] nakon čega ju je boginja pretvorila u medvjeda, a u tom je obličju rodila i svoga sina Arkada.[2]
Povijest
Ciklus od osam slika poema Tizian je naslikao tijekom svog boravka na španjolskom dvoru u Madridu od 1553. – 1562. godine. Prva slika je bila Danaja i zlatna kiša, nakon čega slijedi Venera i Adonis, Dijana i Kalista, Jason i Medeja, Perzej i Andromeda, Dijana i Akteon, Smrt Akteona i konačno Otmica Europe. Slike se značajno razlikuju po dimenzijama i kompoziciji, no zajednička im je poveznica Ovidijeve Metamorfoze, dok Jasona i Medeju, te Perzeja i Andromedu povezuju olimpski bogovi.
Slike su bile u kraljevskoj zbirci u Madridu sve do 1704. kada ih je kralj Filip V. darovao francuskom veleposlaniku, Louis-Philippeu Orléanskom (1747. – 1793.). Godine 1791., dvije godine prije svoje smrti na giljotini, vojvoda je prodao svoju kolekciju trgovcu umjetninama u Bruxellesu. Nakon izložbe u Londonu, ovu sliku (zajedno sa slikom iz iste serije, Dijana i Akteon (Tizian)) kupio je britanski graditelj kanala i rudarski magnat, Francis Egerton, treći vojvoda od Bridgewatera, jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj.[3] Egerton je umro bez djece i dio svoje imovine, uključujući Bridgewater kolekciju, naslijedio je njegov nećak, George Gower. Dojmljivu kolekciju od oko 70 slika izložio je u svom londonskom domu, u kući Bridgewater u Westminsteru, a od 1803. u ljetnim mjesecima je bila otvorena za odabrane posjetitelje. Na početku Drugog svjetskog rata 1939. godine, zbirka je zbog zaštite preseljena u Škotsku. Od 1945. do 2009. godine, slike su bile izložene na posudbi u Nacionalnoj galeriji Škotske u Edinburghu.
Godine 2000. zbirku je naslijedio potomak Francisa Egertona, Francis Egerton, 7. vojvoda od Sutherlanda (rođen 1940.). On je 2009. godine dvije Tizianove slike ponudio raznim muzejima u Velikoj Britaniji po cijeni od 100 milijuna £.
God. 2012. sliku su zajedničkim sredstvima kupili Nacionalna galerija u Londonu i Nacionalna galerija Škotske za 45 milijuna £ (dospjevši na popis najskupljih slika), uz dogovor kako će biti izložene naizmjenično u ova dva muzeja u petogodišnjem ciklusu.[4]
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
