Dijana i Kalista

Dijana i Kalista je renesansno ulje na platnu koje je naslikao Tizian oko 1556. – 1559.; jedna od njegovih ponajboljih slika iz niza od osam mitoloških slika (tzv. poeme) koje je Tizian naslikao za Filipa II. Španjolskog. Postoje dvije verzije, veća je od 2012. godine u vlasništvu dviju galerija (Nacionalna galerija Škotske uEdinburghu i Nacionalna galerija u Londonu), dok je kasnija verzija u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču.

Dijana i Kalista

Tizian, 1556. – 1559.

ulje na platnu

187 × 204,5 cm

Nacionalna galerija Škotske (Edinburgh), Nacionalna galerija (London)

Portal: Likovna umjetnost

Slika prikazuje trenutak u kojemu božica Dijana (Artemida), kad se kupala sa svojim nimfama, otkriva da je njezina služavka Kalista trudna s Jupiterom,^[1] nakon čega ju je boginja pretvorila u medvjeda, a u tom je obličju rodila i svoga sina Arkada.^[2]

Dijana i Kalista, oko 1566., ulje na platnu, 183 x 200 cm, Muzej povijesti umjetnosti u Beču. Bečka verzija ima nešto drugačije figure, ali je kompozicija gotovo identična prvoj verziji.^[1]

Povijest

Ciklus od osam slika poema Tizian je naslikao tijekom svog boravka na španjolskom dvoru u Madridu od 1553. – 1562. godine. Prva slika je bila Danaja i zlatna kiša, nakon čega slijedi Venera i Adonis, Dijana i Kalista, Jason i Medeja, Perzej i Andromeda, Dijana i Akteon, Smrt Akteona i konačno Otmica Europe. Slike se značajno razlikuju po dimenzijama i kompoziciji, no zajednička im je poveznica Ovidijeve Metamorfoze, dok Jasona i Medeju, te Perzeja i Andromedu povezuju olimpski bogovi.

Slike su bile u kraljevskoj zbirci u Madridu sve do 1704. kada ih je kralj Filip V. darovao francuskom veleposlaniku, Louis-Philippeu Orléanskom (1747. – 1793.). Godine 1791., dvije godine prije svoje smrti na giljotini, vojvoda je prodao svoju kolekciju trgovcu umjetninama u Bruxellesu. Nakon izložbe u Londonu, ovu sliku (zajedno sa slikom iz iste serije, Dijana i Akteon (Tizian)) kupio je britanski graditelj kanala i rudarski magnat, Francis Egerton, treći vojvoda od Bridgewatera, jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj.^[3] Egerton je umro bez djece i dio svoje imovine, uključujući Bridgewater kolekciju, naslijedio je njegov nećak, George Gower. Dojmljivu kolekciju od oko 70 slika izložio je u svom londonskom domu, u kući Bridgewater u Westminsteru, a od 1803. u ljetnim mjesecima je bila otvorena za odabrane posjetitelje. Na početku Drugog svjetskog rata 1939. godine, zbirka je zbog zaštite preseljena u Škotsku. Od 1945. do 2009. godine, slike su bile izložene na posudbi u Nacionalnoj galeriji Škotske u Edinburghu.

Godine 2000. zbirku je naslijedio potomak Francisa Egertona, Francis Egerton, 7. vojvoda od Sutherlanda (rođen 1940.). On je 2009. godine dvije Tizianove slike ponudio raznim muzejima u Velikoj Britaniji po cijeni od 100 milijuna £.

God. 2012. sliku su zajedničkim sredstvima kupili Nacionalna galerija u Londonu i Nacionalna galerija Škotske za 45 milijuna £ (dospjevši na popis najskupljih slika), uz dogovor kako će biti izložene naizmjenično u ova dva muzeja u petogodišnjem ciklusu.^[4]

Izvori

1. Hugh Brigstocke, Italian and Spanish Paintings in the National Gallery of Scotland, 2nd Edn, 1993., National Galleries of Scotland, ISBN 0-903598-22-1
2. Kalista u grčkoj mitologiji (engl.)
3. Ian Jack, The industrial revolution brought Titians and Renoirs to Scotland, The Guardian, London (engl.) Pristupljeno 12. listopada 2016.
4. Lynn Chadwick, Titian masterpiece Diana and Callisto saved for the nation, BBC News and Entertainment, 2. ožujka 2012. (engl.) Pristupljeno 12. listopada 2016.

Vanjske poveznice

• Jonathan Jones, The battle of the Titians, The Guardian, London, 28. kolovoza 2008 (engl.) Pristupljeno 12. listopada 2016.