općina i naselje u Hrvatskoj, Krapinsko-zagorska županija From Wikipedia, the free encyclopedia
Desinić je selo i istoimena općina u Hrvatskom zagorju, u Krapinsko-zagorskoj županiji. Admnistrativno središte Općine je naselje Desinić.
Desinić | |
---|---|
Crkva sv. Jurja u Desiniću | |
Država | Hrvatska |
Županija | Krapinsko-zagorska |
Načelnik | Zvonko Škreblin |
Naselja | 28 općinskih naselja |
Površina | 45 km2 [1] |
Površina središta | 1,5 km2 |
Koordinate | 46°08′N 15°40′E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 2530 [2] |
– gustoća | 56 st./km2 |
Urbano | 330 |
– gustoća | 220 st./km2 |
Odredišna pošta | 49216 Desinić [3] |
Stranica | desinic |
Desinić na zemljovidu Hrvatske |
Općina Desinić smještena je u Hrvatskom zagorju. Proteže se na 45 km2. Nalazi se u blizini hrvatsko-slovenske granice (granični prijelaz Miljana).
Općinu Desinić čine naselja: Desinić, Desinić Gora, Donji Jalšovec, Donji Zbilj, Dubravica Desinićka, Gaber, Gora Košnička, Gornji Jalšovec, Gornji Zbilj, Gostenje, Grohot, Hum Košnički, Ivanić Desinićki, Ivanić Košnički, Jazbina, Jelenjak, Klanječno, Košnica, Nebojse, Osredek Desinićki, Ravnice Desinićke, Stara Ves Košnička, Šimunci, Škalić Zagorski, Trnovec Desinićki, Turnišće Desinićko, Turnovo, Velika Horvatska.
Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Desinić imala je 3478 stanovnika, raspoređenih u 28 naselja:
|
|
|
broj stanovnika | 4644 | 5466 | 5990 | 6324 | 6695 | 7656 | 7057 | 7442 | 7282 | 6835 | 5778 | 5145 | 4469 | 3808 | 3478 | 2933 | 2530 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
broj stanovnika | 199 | 234 | 249 | 281 | 351 | 393 | 283 | 365 | 343 | 332 | 318 | 348 | 315 | 366 | 347 | 367 | 330 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Općinsko vijeće je predstavničko tijelo Općine koje ima 15 članova. Dužnost predsjednika Vijeća trenutno obavlja Miljenko Ljubić.
Općinski načelnik je Zvonko Škreblin, a zamjenik načelnika Milivoj Dravinec.
Desinić se nekad zvao Desinje. Desinić se spominje prvi put negdje oko 1334. u statutima zagrebačkog Kaptola, pod imenom "Ecclesia sancti Gheorgii de Zothla" kao sjedište rimokatoličke župe sv. Jurja. U XV. stoljeću vlastelinstvo nad naseljem, poglavito dvorcem Velikim Taborom, pripadalo je grofovima Celjskim, do njihove pogibelji. Kasnije postaju vlasnici grofovija Ratkay...
Sam Desinić karakterističan je kao malo zagorsko neurbano mjesto, s prostranom gotičkom crkvom sv.J urja na mjesnom trgu, uz čovjeka seljaka koji se mučio radeći cijeli dan na zemlji s vrlo skromnim mogućnostima.
Tipična obitavališta su bile drvene kućice, pokrivene slamom te karakterističnim svijetlo plavim interijerom.
"Odobrenje od Zemaljske vlade i biskupskog stola za otvorenjem nove župne crkve u Desiniću, g. 1902"
Prvi pisani tragovi popisa stanovništva općine Desinić potječu iz godine 1823. iz najstarije župne knjige "Status animarum" za župnikovanja Johanesa Sepoka i kapelovanja Josipa Strittoffa.
Školstvo je uvedeno tek 1843., uveo ga je orguljaš Mihalj Šibl iz Zlatara, postavši prvi učitelj u Desiniću. Od 1869. godine učiteljsku službu vodi Đuro Prejac, rodom iz sv.Margarete kod Ptuja, inače otac poznatijeg Jurice Ðure Prejca. Školu je počela graditi općina Desinić još 1864. godine, a dograđena je 1865., kad počinje i nastava. U vrijeme kraljevine Jugoslavije u osnovnoj školi u Desiniću postoji društvo "Jugoslavenskog Sokola". Društvo je bilo vrlo prosrpski orijentirano. Djecu su tjerali u tu društvo, tako je 1934. učenik Juro Papić iz Jalšovca Donjeg ugrizao učitelja Meštrića za potkoljenicu dok ga je ovaj tukao, zbog neažuriranosti u društvu "Sokol".
U to vrijeme najpoznatiji desinčanec trgovac Željko Hohnjec gradi dizel-električnu centralu, vodovod s vodocrpnom postajom i spremnikom na bregu iznad Lugarića, modernu farmu sa silosima te voćnjake.
Godine 1942. na proljeće u Desinić dolazi ustaški tabornik Masnec, kao jedini domaći ustaša. Većinom učitelji prelaze na partizansku stranu, najaktivniji u suradnji s partizanima je bio Josip Štimac-Učo. Desinić u drugom svjetskom ratu nije puno stradao.
Poslije rata vladala je velika neimaština u Desiniću, tada gubi status općine i postaje mjesna zajednica. Počela je nacionalizacija i tkz. agrarna reforma, tako da danas imamo jako puno rascjepkanih zemljišta i domaćinstva.
1945. osniva se Seljačko nabavno-potrošačka zadruga. Osnuju se i seoske zadruge (Trnovec,Jelenjak,Košnica,Gaber i Ravnice), koje se 1961. udružuju u jedinstvenu Poljoprivrednu zadrugu Desinić, kao pravni nasljednik Vinogradarsko-vinarske zadruge osnovane 1931. Zadruga postaje nosioc ekonomskog rasta MZ Desinića pa time i centar političke i financijske moći Desinića.
Desinčani su sredinom šezdesetih pa sve do osamdesetih godina 20.st. iseljavali trbuhom za kruhom, u zemlje zapadne Europe, Ameriku ili Australiju.
Dvorci Veliki Tabor i Velika Horvatska. Također, kao i u cijelom Zagorju prisutni su sakralni objekti (crkva Svetog Jurja, kapelice i raspela).
U Općini postoji osnovna škola Đure Prejca.
Malonogogometni turnir 'Desinić' održava se od 1990.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.