Decumanus

U rimskom urbanom planiranju, decumanus je bila cesta usmjerena istok-zapad u rimskom gradu ili kastrumu (vojnom logoru).^[1] Glavni decumanus pojedinog grada bio je Decumanus Maximus ili najčešće jednostavno "Decumanus".^[2] U pravokutnoj mreži ulica tipičnog rimskog plana grada, decumanus je presijecao okomiti cardo, ulica sjever-jug.

Ravna ulica ili Via Recta, glavna ulica u starom gradu Damaska, bila je gradski dekumanus, izgrađen od strane Rimljana.

U vojnom logoru, decumanus je povezivao Porta Praetoria (najbliže neprijatelju) s Porta Decumana (daleko od neprijatelja).^[3][4]

U središtu – zvanom groma – grada ili kastruma, Decumanus Maximus je prelazio okomitu Cardo Maximus, glavnu cestu sjever-jug. Forum se obično nalazio blizu ovog raskrižja Decumanus Maximusa i Cardo Maximusa.

Etimologija

Decumanus ili decimanus bila je latinska riječ za 'deseti'. Kaže se da ovaj naziv dolazi od činjenice da je via decumana ili decimana (deseta ) odvajala desetu kohortu od devete u legijskom taboru, na isti način na koji je via quintana razdvajala petu kohortu od šeste.

Primjeri

Decumanus Maximus u Palmiri u Siriji

U sklopu grada Splita u Hrvatskoj nalazi se Dioklecijanova palača. Ovaj grad, koji je izgradio car Dioklecijan, pokazuje karakterističan rimski ortogonalni sustav ulica s Decumanus Maximusom koji povezuje zapadna Željezna vrata s istočnim Srebrnim vratima.^[5]

U starorimskom gradu Barcino (današnja Barcelona, Španjolska), Decumanus Maximus je započeo na kasnorimskim vratima (koja još uvijek stoje) ispred sadašnjeg trga Plaça Nova.^[6]

Decumanus Maximus u Gadari, Jordan

U rimskoj Gadari, današnjem Umm Qaisu u Jordanu, Decumanus teče u smjeru istok-zapad u dužini od otprilike jednog kilometra sa svojim starim kamenim pločama.^[7]

Još jedan dobar primjer je Ravna ulica ili Via Recta u Damasku, koja je duga 1500 metara i povezuje istočna i zapadna vrata.

U središnjem poslovnom okrugu Beiruta, Rue Weygand, koja ide istok-zapad, još uvijek slijedi starorimski Decumanus.^[8]

U Firenci je Decumanus sačuvan kao ulice Via Strozzi, Via Speziali i Via del Corso u staroj gradskoj jezgri. Iako ove ulice imaju različita imena, one čine kontinuiranu liniju s razdvajanjem između Via Strozzi i Via Speziali kod Palazzo Strozzi. U rimsko doba te su tri ulice činile Decumanus Florentine, ime rimske kolonije. Via Roma i Via Calimala nastale su od antičkog Carda, a ono što je nekada bio Forum u antičkoj Firenci sada je Piazza della Repubblica.

Decumanus u Ksantosu, provincija Antalija, Turska

U Napulju još uvijek postoje tri glavna dekumana koja su, od sjevera prema jugu:

• Superiore : sastoji se od Via Sapienza, Via Pisanelli i Via Anticaglia
• Maggiore : Via dei Tribunali
• Inferiore : Via Spaccanapoli, koja se sastoji od Via Benedetto Croce i Via San Biagio dei Librai.

Galerija

• 
  Tlocrt grada Silchestera
• 
  Tlocrt rimskog grada Cologne (Köln)
• 
  Antički Napulj, decumanusi su crveno
• 
  Znak za decumanus maximus u Ostia Antica
• 
  U Ostia Antica, kod Rima

Izvori

1. John E. Stambaugh. 1. svibnja 1988. The Ancient Roman City. JHU Press. str. 283–. ISBN 978-0-8018-3692-3
2. The City Walls of Pompeii: Perceptions and Expressions of a Monumental Boundary by Ivo van der Graaff, M.A. Dissertation. Graduate School of The University of Texas, p. 90
3. Christoph F. Konrad. 2004. Augusto Augurio: Rerum Humanarum Et Divinarum Commentationes in Honorem Jerzy Linderski. Franz Steiner Verlag. str. 126–. ISBN 978-3-515-08578-6
4. Alan Kaiser. 14. listopada 2011. Roman Urban Street Networks: Streets and the Organization of Space in Four Cities. Taylor & Francis. str. 160–. ISBN 978-1-136-76006-8
5. C.Michael Hogan, "Diocletian's Palace", The Megalithic Portal, ed .A. Burnham, Oct. 6, 2007
6. William E. Mierse. 6. studenoga 1999. Temples and Towns in Roman Iberia: The Social and Architectural Dynamics of Sanctuary Designs, from the Third Century B.C. to the Third Century A.D. University of California Press. str. 79. ISBN 978-0-520-91733-0
7. Ivan Mannheim, Jordan Handbook: The Travel Guide, 2000. Footprint Travel Guides, 404 pages, ISBN 1-900949-69-5
8. Mannheim, Ivan, Syria & Lebanon Handbook: the Travel Guide, page