From Wikipedia, the free encyclopedia
David Stephen Mitchell (Southport, Velika Britanija, 12. siječnja 1969.) - engleski romanopisac. Napisao je pet romana, od kojih su se dva, number9dream (2001.) i Atlas oblaka (2004.), našla na kraćoj listi nagrade Booker. Živio je u Italiji, Japanu i Irskoj.
| David Mitchell | |
|---|---|
 D. Mitchell u Varšavi 2006. | |
| Rođenje | 12. siječnja 1969., Southport, Velika Britanija |
| Zanimanje | pisac |
| Period pisanja | 1999. - danas |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Mitchell se rodio u Southportu u okrugu Merseyside, a odrastao u gradu Malvernu. Pohađao je školu Hanley Castle i sveučilište Kent, na kojem je studirao englesku i američku književnost, te kasnije stekao magisterij iz komparativne književnosti.
Mitchell je jednu godinu živio na Siciliji, a zatim se preselio u Hirošimu, gdje je osam godina predavao engleski jezik učenicima tehničke škole prije nego što se vratio u Englesku, gdje je mogao živjeti od zarađenog novca i uzdržavati suprugu.[1]
Radnja Mitchellovog prvog romana, Ghostwritten (1999.), odvija se u Okinawi, Mongoliji i New Yorku, a devet likova pripovijeda priče koje se isprepliću i presijecaju. Roman je osvojio nagradu John Llewellyn Rhys (za najbolje djelo britanske književnosti koje je napisao autor ispod 35 godina), te se našao na kraćoj listi nagrade Booker.[2] Sljedeća su se dva romana, number9dream (2001.) i Atlas oblaka (2004.), oba našla na kraćoj listi nagrade Booker.[3] Književni časopis Granta proglasio ga je 2003. jednim od Najboljih mladih britanskih pisaca.[4] 2007. se našao na popisu 100 najutjecajnijih ljudi svijeta časopisa Time.[5] Mitchellov američki urednik u izdavačkoj kući Random House je pisac David Ebershoff.
Mitchellov šesti roman, zasada bez naslova, govorit će o mladoj djevojci koja odrasta u irskoj obitelji.[6]
Mitchell je posljednjih godina pisao libreta za opere. Wake, koji se temelji na nesreći u Enschedeu 2000. i glazbi Klaasa de Vriesa, izvela je nizozemska Nationale Reisopera 2010.[7] Trenutno radi na operi Sunken Garden s nizozemskim kompozitorom Michelom van der Aaom, koja bi trebala biti premijerno izvedena 2013. u Engleskoj nacionalnoj operi.[8]
2011. se pojavila kratka priča "The Siphoners" u zbirci I'm with the Bears: Short Stories from a Damaged Planet.[9]
Prema njegovom romanu Atlas oblaka 2012. je snimljen istoimeni film.[10]
Nakon još jednog razdoblja u Japanu, Mitchell trenutno živi s obitelji, suprugom Keiko i dvoje djece, u Clonakiltyju u County Corku, Irska. U jednom eseju za Random House Mitchell je napisao:[11] "Znao sam da želim biti pisac otkad sam bio dijete, no sve dok nisam došao u Japan 1994. bio sam previše rastresen da nešto učinim. Vjerojatno bih postao pisac gdjegod da sam živio, ali da li bih postao isti pisac da sam proveo zadnjih 6 godina u Londonu ili Kaapstadu ili Moose Jawu, ili na naftnoj bušotini ili u cirkusu? To je moj odgovor samome sebi".
Mitchell pati od mucanja[12] i smatra film Kraljev govor jednim od najtočnijih prikaza tog govornog poremećaja:[12] "Vjerojatno bih ga još uvijek izbjegavao da se nisam otvorio pišući polubiografski roman "Livada Crnog labuda", u kojem je pripovjedač trinaestogodišnjak koji muca."[12] Mitchell je također pokrovitelj udruge "British Stammering Association".[13]
Mitchellov sin je autističan,[14] te su 2013. on i njegova žena Keiko Yoshida preveli na engleski jezik knjigu Naokija Higashide (13-godišnjeg dječaka iz Japana kojemu je dijagnosticiran poremećaj iz autističnog spektra s pet godina) po nazivom The Reason I Jump: One Boy's Voice from the Silence of Autism.[15]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
