From Wikipedia, the free encyclopedia
Dark ambient (tijekom 1980-ih uglavnom nazivan ambient industrial) žanr je postindustrijalne glazbe[1][2] koji se oslanja na stvaranje zloslutne, često tugaljive, monumentalne ili klaustrofobične atmosfere, katkad uz korištenje disonantnih tonova. Nalik je ambijentalnoj glazbi, žanru koji je nadahnuo mnoge glazbenike dark ambienta, u konceptualnom smislu i načinu skladanja.[3] Iako se uglavnom izvodi korištenjem elektroničkih sredstava i instrumenata, u dark ambientu pojavljuju se i semplirana rukom svirana glazbala i poluakustična procedura snimanja; vrlo je blizak ritualnoj industrijalnoj glazbi.[4]
Dark ambient | |
---|---|
Stilski začetak: | industrijalna glazba ambijentalna glazba drone noise |
Kulturni začetak: | sredinom 1980-ih, Europa[1] |
Glazbala: | elektronička glazbala • snimanje na terenu |
Popularnost: | niska |
Spoj žanrova | |
ambijentalni black metal martial industrial | |
Ostale teme | |
illbient, neurofunk |
Izraz dark ambient početkom 1990-ih skovao je Roger Karmanik kako bi opisao glazbu Raison d'êtrea i izvođača nalik tom projektu koji su povezani s diskografskom kućom Cold Meat Industry.[3][5]
Korijeni dark ambienta nastali su tijekom 1970-ih, u vrijeme nastanka novih, manjih i jeftinijih pedala za efekte, sintesajzera i uređaja za sempliranje. Rani elementi žanra prisutni su na albumu D.o.A: The Third and Final Report of Throbbing Gristle grupe Throbbing Gristle iz 1978. godine. Među važnijim uradcima koji su prethodili žanru i utjecali na njega nalazi se dvostruki album Zeit Tangerine Dreama iz 1972. godine, koji, za razliku od svih kasnijih albuma skupine, napušta svaki oblik ritma i odredljive melodije i zamjenjuje ih mračnim, vijugavim, katkad jezivim zvukovljem, i Affenstunde (iz 1970.) krautrock sastava Popol Vuh.
Projekti kao što su Lustmord,[6] Nocturnal Emissions i Zoviet France[7] razvili su se iz industrijalne glazbe tijekom 1980-ih i jedni su od najranijih izvođača koji su dosljedno stvarali dark ambient. Ti se izvođači služe tehnikama industrijalne glazbe kao što su stvaranje buke i iznenađivanje slušatelja, ali tim se tehnikama služe suptilnije.[7][8] K tome, ambijentalna industrijalna glazba često je usmjerena na okultizam, a posebice na magiku Aleistera Crowleyja i magiju kaosa, zbog čega glazba dobiva ritualistički prizvuk.[7]
Među izvođačima koji stvaraju ambijentalnu industrijalnu glazbu odnosno dark ambient nalaze se Controlled Bleeding, CTI, Coph Nia, Deutsch Nepal, Hafler Trio, Lustmord, Nocturnal Emissions, PGR, Thomas Köner, Zoviet France,[7] Cabaret Voltaire, SPK, Lab Report, Akira Yamaoka, Robin Rimbaud, Endura, Vidna Obmana, Daniel Menche, Lull, Hwyl Nofio, Hieronymus Bosch i Final. Mnogi od tih izvođača stvaraju raznoliku glazbu, pa tako veći dio njihova opusa nije dio ambijentalne industrijalne glazbe.[7]
Dark ambient često se sastoji od disonantnih harmonija drona i rezonancije, niskofrekventne tutnjave i buke strojeva, a katkad ga čine i zvuk gongova, ritmovi izvođenih udaraljkama, distorzirani glasovi i razni ostali zvukovi, koji su često toliko prerađeni da izvorni sempl više nije prepoznatljiv.[7] Primjerice, uradci mogu biti utemeljeni na snimkama radioteleskopa (kao Arecibov Trans-Plutonian Transmissions), glasanjem novorođenčadi (kao Mouths of Babes Nocturnal Emissionsa), ili zvukovima snimljenih pomoću kontaktnih mikrofona na telegrafskim žicama (kao Primal Image Alana Lamba).[7]
Glazba uglavnom izaziva osjećaj usamljenosti, melankolije, zatočeništva i izolacije. Međutim, iako glazbena tema zna biti "mračna", određeni glazbenici stvaraju "organskije" zvukovlje. Primjere takvih radova čine uradci izvođača kao što su Oöphoi, Alio Die, Mathias Grassow, Tau Ceti i Klaus Wiese. Serijal Symphonies of the Planets, zbirka radova nadahnuta valovima plazme na čujnoj frekvenciji koje su snimile Voyagerove svemirske sonde, također se može smatrati organskim oblikom dark ambienta.[9]
Izolacionizam | |
---|---|
Stilski začetak: | ambijentalna glazba Elektronische Musik industrijalna glazba krautrock konkretna glazba |
Kulturni začetak: | početkom 1990-ih, Europa |
Glazbala: | sempleri |
Popularnost: | niska |
Izolacionizam je stil dark ambienta koji se razvio tijekom 1990-ih. Naziv je skovao britanski glazbenik Kevin Martin.[10] Novinar David Segal nazvao ga je "zlokobnim, antisocijalnim bratićem ambijentalne glazbe".[11]
Naziv "izolacionizam" kao naziv glazbenog žanra prvi se put pojavio u primjerku časopisa The Wire u rujnu 1993. godine,[10] u kojem se odnosio na oblik razlomljene glazbe koja "tjera" slušatelje. Autor tog članka britanski je glazbenik Kevin Martin,[10] tada poznat po projektima GOD i Techno Animal. John Everall, vlasnik diskografske kuće Sentrax, izjavio je da su korijeni izolacionizma u ranim izvođačima industrijalne glazbe, krautrocku, ambijentalnoj glazbi i skladateljima kao što su John Cage i Karlheinz Stockhausen.[11]
James Plotkin smatra da su ambijentalna djela Briana Ena najviše utjecala na scenu izolacionizma, kao i američka eksperimentalna glazba izvođača kao što je Illusion of Safety.[12] Plotkin tvrdi:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.