Branislav Glumac
hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar From Wikipedia, the free encyclopedia
Branislav Glumac (Smederevo, 10. lipnja 1938.),[1] hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar.
Branislav Glumac | |
---|---|
Branislav Glumac 2009., autor: Branislav Glumac | |
Rođenje | 10. lipnja 1938. Smederevo, Srbija |
Period pisanja | od 1953. |
Književne vrste | roman, poezija, esej, drama, monodrama, novela, |
Književni period | modernizam |
Portal o životopisima |
Branislav Glumac rođen je 1938. godine u Smederevu u obitelji Josipe i Aleksandra Glumca.[2] Srednju školu pohađao je u Virovitici i završio ju je 1957. godine.[1][2] U Zagrebu živi od 1958. godine kao profesionalni književnik te je 1973. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavenske književnosti i engleski jezik.[1]
Svom zavičajnom gradu, Virovitici, poklonio je 100 umjetničkih djela hrvatskih slikara i 20 skulptura koje su izložene sada kao stalni postav u dvorcu Pejačević.[1]
Živi i radi u Zagrebu.
Objavio je tridesetak knjiga. Prvim pjesmama javio se 1953. godine u Virovitičkom listu.[1] Zastupljen je u antologijama proze i poezije. S Petrom Kepeskim preveo je prvu antologiju makedonske poezije na hrvatski jezik. Sačinio je i antologiju Moja prva ljubavna pjesma (od Krleže do Babića). Sav svoj radni vijek proveo je (i provodi) kao profesionalni književnik. Statusna knjiga unutar Glumčevog opusa i kultna knjiga recentne hrvatske proze je roman Zagrepčanka iz 1974. godine u kojem je osim tematske složenosti autor unio i potpuno ukidanje interpunkcije da bi kasnije, posebno u knjigama pjesama, stvorio specifični vlastiti interpunktuarij.[3]
Nevezanost za radni odnos omogućila mu je da se kreće u raznovrsnim umjetničkim društvima i sredinama: od svijeta glume, teatra i filma do važnih susreta i prijateljevanja sa slikarima i kiparima. Tako su nastale knjige Razgovori sa slikarima koje je vodio u ateljeima tematski vezani za procese likovnog stvaranja u vremenskom rasponu od najstarijih do mlađih generacija (Tartaglia, K. Hegedušić, Veža, Lovrenčić, Šebalj, Vaništa, Murtić, Reiser, Dogan, Seder, Koydl, Biffel, Hoti, Šiško, Lončar) i Sjećanja na ljude (dvije knjige) književnike od Krleže, Cesarića, Tadijanovića, Krkleca, Božića, Šegedina, Matkovića, Kaleba, Desnicu, Dizdara, Slamniga, Šoljana, V. Parun, Kuzmanovića, Pupačića do Severa, glumce i redatelje od Gavelle, Radojevića, Spajića, Golika, D. i J. Marušića, Grkovića, Cilića, Kutijara, Šovagovića, Ličine, Dracha pa do Kojadinovića, Oreškovića, Krnjajića, Buljana i mnogih drugih.
Pojedina djela i tekstovi su mu prevedena na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.