Biskupska sinoda

From Wikipedia, the free encyclopedia

Biskupska sinoda je tijelo Rimske kurije, skupština biskupa Katoličke Crkve izabranih s različitih krajeva svijeta, koji se sastaju u određena vremena da bi promicali usku povezanost između pape i biskupa te da bi papi savjetima pružili pomoć u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa, u obdržavanju i učvršćivanju duhovne stege, i da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Katoličke Crkve u svijetu.

Prema pismu Apostolica sollicitudo (1965.), sinoda je »stalno Vijeće biskupa za opću Crkvu«.[1]

Povijest

Prvom biskupskom sinodom mogao bi se smatrati Jeruzalemski sabor, opisan u 15. poglavlju Djela apostolskih.[2] I nakon smrti apostola, nastavljaju se biskupski susreti, koje potiče i Didache: „Sastanite se često tražeći ono što odgovara vašim dušama”.[2] Sveti Ignacije Antiohijski predlaže biskupu sv. Polikarpu »veoma česte susrete«.[2] Papa Viktor I. saziva 197. sinodu s ciljem odredbe nadnevka svetkovanja Uskrsa.[2]

Sinode se redovito sazivaju tijekom crkvene povijesti, no s različitom učestalošću:[2]

»Tijekom 17. i 18. st. zbog neučinkovitosti sinodskih procesa, nezainteresiranosti biskupa te miješanja civilnih vlasti i zloporabe sinoda, smanjuje se zanimanje za biskupijske sinode. U 19. st. obnavlja se zanimanje za njih.«

O ulozi i zadaćama sinode raspravljalo se i na Drugome vatikanskom saboru, ponajviše u III. poglavlju dekreta Christus Dominus, kao suradnji biskupa (biskupskih konferencija) na zajedničko dobro partikularnih, ali i opće Crkve.[2] Tako se u tom dekretu navodi (točka 5.):[3]

»Biskupi, izabrani iz različitih krajeva svijeta, pružaju vrhovnomu pastiru Crkve još djelotvorniju pomoć u vijeću koje se zove Sinoda biskupa, i to na način kako ga je odredio ili će ga odrediti sam rimski prvosvećenik. Budući da sinoda predstavlja čitav katolički episkopat, ona pokazuje da svi biskupi u hijerarhijskoj zajednici sudjeluju u brizi za opću Crkvu.«

Papa Pavao VI. objavio je 14. rujna 1965. svoju odluku da će Rimskoj kuriji osigurati suradnju biskupa, pozivajući povremeno u Rim predstavnike biskupskih konferencija iz cijelog svijeta. Ta je odluka objavljena papinskim motuproprijem Apostolica sollicitudo od 15. rujna 1965. 8. prosinca iste godine odobreno je osnivanje sinode, a 23. prosinca 1967. papa je objavio svoju namjeru da tajništvo sinode pretvori u stalno tijelo Rimske kurije.

Zadaće

Zadaća je Biskupske sinode raspravljati o raznim pitanjima kao i iznositi želje, ali ne iznošenjem rješenja, niti donošenjem odluka, osim u slučaju da joj je papa povjerio vlast odlučivanja, a papino je pravo u tome slučaju potvrditi sinodalna rješenja. Biskupska sinoda izravno je podložna papinskoj vlasti.

Vrste skupština

Biskupska sinoda može se sabrati ili na "opću skupštinu", na kojoj se raspravlja o stvarima koje se izravno odnose na dobrobiti opće Crkve, a ona može biti redovita ili izvanredna, ili se može sabrati na "posebnu skupštinu", na kojoj se raspravlja o poslovima koji se izravno odnose na određeni kraj ili određene krajeve.

Biskupska sinoda, koja se sabire na redovitu opću skupštinu, sastoji se od članova od kojih su većina biskupi, izabrani za pojedine skupštine od biskupskih konferencija na način određen posebnim sinodalnim pravom. Papa također može izravno imenovati članove. Njima se mogu pridružiti članovi kleričkih redovničkih ustanova. Biskupska sinoda sabrana na opću izvanrednu skupštinu raspravlja o poslovima koji traže hitno rješenje. Biskupska sinoda, koja se sabire na posebnu skupštinu, sastoji se od članova izabranih prvenstveno iz onih krajeva radi kojih je sazvana, prema odredbi posebnog prava prema kojemu se ravna Sinoda.

Kad papa zaključi skupštinu Biskupske sinode, prestaje služba povjerena biskupima i drugim članovima. U slučaju da Apostolska Stolica postane prazna pošto je sazvana Sinoda ili za vrijeme njezina trajanja, skupština Sinode obustavlja se po samom pravu.

Stalno generalno tajništvo

Biskupska sinoda ima stalno generalno tajništvo, kojemu je na čelu generalni tajnik, kojeg imenuje papa. Generalnom tajniku Biskupske sinode pomaže vijeće tajništva, koje se sastoji od biskupa, od kojih jedne bira sama Biskupska sinoda, a druge imenuje papa. Svima njima pak prestaje služba kad započne nova opća skupština. Za svaku skupštinu Biskupske sinode postavljaju se jedan ili više posebnih tajnika koje imenuje papa, a oni ostaju u službi koja im je povjerena samo do završetka skupštine Sinode. Trenutno dužnost generalnog tajnika obavlja nadbiskup Lorenzo Baldisseri.

Dosadašnji generalni tajnici Biskupske sinode:

Vidi

Izvori

Vanjske poveznice

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.