From Wikipedia, the free encyclopedia
Bašar al-Asad (11. rujna 1965.) je sirijski predsjednik i tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke.
| Bašar al-Asad | |
|---|---|
_03.jpg) Bašar al-Asad 2018. godine | |
| Rođenje | 11. rujna 1965. |
| Stranka | Baasistička stranka |
| Zanimanje | državnik, političar, liječnik |
| predsjednik Sirije | |
| 17. srpnja 2000. – | |
| Prethodnik | Abdul Halim Kadam (v.d.) |
| Tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke | |
| 20. lipnja 2000. – | |
| Prethodnik | Hafez al-Asad |
Asad je diplomirao medicinu na Sveučilištu u Damasku 1988. godine, nakon čega započinje raditi kao vojni liječnik. Post-diplomski studij pohađao je u Western Eye Hospital u Londonu, gdje je specijalizirao oftalmologiju. Godine 1994. upisuje se na vojnu akademiju, a 1998. godine postao je zapovjednik sirijske okupacije Libanona. U prosincu 2000. godine oženio je Asmu al-Asad (rođ. Akras). Dva puta je izabran za predsjednika Sirije, prvi put 2000. i drugi put 2007. godine, oba puta bez suparnika. Godine 2011. izbili su prosvjedi gdje je dio prosvjednika zahtijevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluje na parlamentarnim izborima u svibnju 2012. godine, dok je drugi dio, vođen Sirijskim nacionalnim vijećem pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u građanski rat. Sirijsko nacionalno vijeće (SNC) zajedno s najsnažnijom militantnom frakcijom, tzv. Slobodnom sirijskom vojskom i mnogim drugim srodnim militantnim, odnosno terorističkim, organizacijama dobivaju široku političku, financijsku i vojnu potporu NATO saveza - poglavito SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Kuvajta u nasilnim pokušajima svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Asada.[1][2][3] Asad je dobio snažnu potporu Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od država članica NATO-a, posebice od SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, poglavito zbog navodne upotrebe kemijskog oružja što je dokazima i činjenicama opovrgnuto.[4][5] Velika većina sirijskog naroda u potpunosti podupire predsjednika Asada, no NATO savez i zapadni mediji stalno poriču ove važne činjenice i nastavljaju osuđivati Asada.[6][7] Tijekom 2012. godine, osnovane su Nacionalne Obrambene Snage (National Defense Forces) koje prema procjenama broje oko 100.000 dobrovoljaca obaju spolova te koje se bore za Siriju pod vodstvom predsjednika Bašara al-Asada.
Asad je rođen u Damasku. Njegov otac Hafez al-Asad bio je predsjednik Sirije od 1971. do 2000. godine. Kao mladić nije se zanimao ni za politička ni za vojna pitanja. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u školi al-Hurija u Damasku, gdje se nastava odvija na arapskom i francuskom jeziku. Godine 1982., je maturirao i upisao se na Medicinski fakultet Sveučilišta u Damasku. Nakon diplomiranja 1988. godine, zaposlio se kao vojni liječnik u najvećoj vojnoj bolnici Tišrin u okolici Damaska. Četiri godine poslije upisao je postdiplomski studij u Western Eye Hospital u Londonu, gdje također nije pokazivao zanimanje za politiku. Godine 1994. unovačen je u vojsku. Upisao se na vojnu akademiju u Homsu, a u siječnju 1999. godine dobio je čin pukovnika. Već 1998. godine preuzeo je sirijski Libanonski slučaj.
Godine 2000. na referendumu za predsjednika, Asad nije imao suparnika, te je dobio 97,2% glasova. Također 2007. godine na referendumu dobiva 97,6% glasova. Njegovu vanjsku politiku obilježile su kritike prema Sjedinjenim Državama i Izraelu. Pod Asadom, gospodarstvo Sirije nešto se liberaliziralo, no i dalje država ima veliki udio vlasništva u tvrtkama. Veća privatizacija dogodila se u naftnoj industriji. Na nedavnim demokratskim izborima, 2014. godine, uz prisustvo međunarodnih promatrača iz 32 zemlje, Bašar al-Asad je osvojio 88,7% glasova, dok je stopa izlaznosti na izbore iznosila 73,42%.[8][9][10] Iako su međunarodni promatrači potvrdili ispravnost izbora, vrhovni zapovjednik NATO-a, SAD, kao i zemlje članice NATO-a smatraju izbore "nevažećim" i "nedemokratskim" zahtijevajući odlazak trenutnog predsjednika i postavljanje marionetske vlade.[11][12][13][14]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
