From Wikipedia, the free encyclopedia
Anna Jurjevna Netrebko (rus. Анна Юрьевна Нетребко, Krasnodar, 18. rujna 1971.), operni sopran. Ima rusko i austrijsko dvojno državljanstvo i boravi u Beču, Austrija i New Yorku, SAD.
| Anna Netrebko | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Anna Jurjevna Netrebko Ruski: Анна Юрьевна Нетребко |
| Rođenje | 18. rujna 1971. Krasnodar, Rusija |
| Žanrovi | ozbiljna glazba |
| Zanimanje | operna pjevačica (sopran) |
| Djelatno razdoblje | 1994. do danas |
| Producentska kuća | Deutsche Grammophon |
| WWW | |
| Stranica | http://www.annanetrebko.com/ |
Anna Netrebko je jedna od najpoznatijih umjetnica svojeg naraštaja. Nastupa u glavnim ulogama u svim najznačajnijim opernim kućama i koncertnim dvoranama širom svijeta. Karizmatična na pozornici i izvan nje, ruska sopranistica uživa slavu koja se proteže i izvan svijeta klasične glazbe.
Nazvana od Associated Pressa "vladajućom divom ranog 21. stoljeća", Anna Netrebko je jedina operna pjevačica u povijesti koja je dobila čast triput uzastopno otvoriti sezonu Metropolitan opere u New Yorku.[1]
Rođena je u Krasnodaru, Rusija, u obitelji kozačkog podrijetla.[2] Sa 16 godina je napustila Krasnodar i stigla u Sankt Peterburg. U razdoblju 1988-1989. završila je srednju glazbenu školu u klasi Tatjane Borisovne i upisala Državni konzervatorij Rimski-Korsakov u Sankt Peterburgu. Za vrijeme studija na konzervatoriju, u klasi Tamare Novičenko, Netrebko se zaposlila kao čistačica u čuvenom peterburškom Marijinskom teatru (bivši Kirov)[3] kako bi mogla provoditi što više vremena u kazalištu. Nešto kasnije, prijavila se na audiciju kod direktora Marijinskog teatra, maestra Valerija Gergijeva koji je prepoznao mladu "peračicu podova" i nakon kratke audicije ponudio joj mjesto u ansamblu teatra.[4][5] Pod vodstvom Gergijeva, Netrebko je ubrzo dobila priliku u glavnoj ulozi. Debitirala je na pozornici Marijinskog 5. travnja 1994, u dobi od 22 godine, kao Susanna u Mozartovoj operi Figarov pir.
Osim operne karijere, Netrebko je angažirana i u humanitarnom radu s djecom. U ožujku 2007., objavila je da postaje ambasadorica udruge za pomoć djeci SOS Kinderdorf Austria, kao i sponzorica sela Tomilino u Rusiji.[6]
Bila je u vezi s urugvajskim bas-baritonom Erwinom Schrottom, s kojim ima sina Tiaga, rođenog 5. rujna 2008. godine u Beču.[7] U intervjuu na ruskoj televiziji (YouTube: intervju, hrvatski podnapisi), objavila je da Tiago boluje od blažeg oblika autizma. U studenom 2013. godine, Netrebko i Schrott su objavili svoj razlaz[8] nakon višemjesečnog odvojenog života.
U veljači 2014. godine, na probama za Puccinijevu Manon Lescaut u Rimu, Netrebko je otpočela vezu s partnerom iz te opere, azerbajdžanskim tenorom Yusifom Eyvazovim. 29. prosinca 2015. par se vjenčao u Beču.[9]
Na početku karijere u Marijinskom teatru, Netrebko je godinama gradila repertoar i stjecala iskustvo na pozornici. Pjevala je brojne uloge, talijanske i ruske, između ostalih: ulogu Amine u operi Mjesečarka (La sonnambula), Pamine u Čarobnoj fruli, Rosine u Seviljskom brijaču, Lucije u Lucia di Lammermoor, Ljudmile u Ruslan i Ljudmila, Louise u Vjenčanje u samostanu i Ksenije u operi Boris Godunov.
Njezina međunarodna karijera počinje nastupom u naslovnoj ulozi u operi Ruslan i Ljudmila, u San Franciscu 1995. godine. U toj opernoj kući pjevala je i uloge u operama Figarov pir, Vjenčanje u samostanu, Idomeneo, La bohème, Don Giovanni, Carska nevjesta, Ljubavni napitak i Falstaff.
U Royal Opera House u Londonu nastupila je 2000. godine s Marijinskim teatrom, u ulozi Nataše u operi Rat i mir Sergeja Prokofjeva, a pravi debi u Covent Gardenu joj je bio 2002. godine u ulozi Servilije u operi La Clemenza di Tito.[10]
Prvi nastup u Metropolitan operi imala je 14. veljače 2002. u ulozi Nataše u operi Rat i mir.[11]
Njeni nastupi na Salzburškom festivalu u ulozi Donna Anne u Mozartovom Don Giovanniju 2002. godine izazvali su veliku pozornost publike i kritičara,[12] a izvedba Violette u operi Travijata u Salzburgu 2005. pravu senzaciju.[13]
Otada nastupa s najboljim dirigentima i pjevačima u najvećim opernim kućama u Europi i Sjedinjenim Državama.
2006. godine u Waldbühneu kod Berlina, pred početak Svjetskog nogometnog prvenstva, zajedno s Plácidom Domingom i Rolandom Villazónom održala je koncert klasičnih arija na otvorenom, pred 20.000 posjetitelja.
U svibnju 2007. časopis Time proglasio ju je jednom od 100 najutjecajnijih osoba na svijetu.[14]
U milanskoj La Scali je tri puta otvorila sezonu: 2011/2012. u ulozi Donna Anne u Don Giovanniju,[15] 2015/2016. u ulozi Giovanne u operi Giovanna d'Arco[16] i 2017/2018. kao Maddalena di Coigny u operi Andrea Chénier.[17]
Anna Netrebko je imala čast otvoriti opernu sezonu Metropolitan opere 3 puta: 2011. u naslovnoj ulozi u operi Anna Bolena, 2012. u ulozi Adine u operi Ljubavni napitak i 2013. u ulozi Tatjane u operi Jevgenij Onjegin.
Na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju 2014, pjevala je himnu olimpijade tijekom svečanosti otvaranja Igara.[18]
Premda Netrebko nije dramski sopran, posljednjih godina glas joj je potamnio i dobio na težini, što joj omogućava postupno širenje repertoara na zahtjevnije, dramske uloge, naročito u Verdijevim i verismo operama. Njezini nastupi u operama Manon Lescaut u Rimu, Trubadur u Salzburgu i New Yorku, Macbeth u New Yorku i Giovanna d'Arco u Milanu dočekani su s ovacijama publike i aklamacijom kritičara.
U svibnju 2016. Netrebko je u Dresdenu imala uspješan debi u ulozi Else u operi Lohengrin Richarda Wagnera.
U 2017. Netrebko je debitirala u 3 nove uloge: Aida u istoimenoj operi Giuseppea Verdija, Adriana u operi Adriana Lecouvreur Francesca Cilee i Maddalene u operi Andrea Chénier Umberta Giordana.
Travijata, Salzburg, Salzburger Festspiele, 7. kolovoza 2005.
"(Netrebko) ima i srebrnastu koloraturu potrebnu u prvom činu i grlenu dramsku težinu koju traže posljednji prizori. Njezine tihe note su pune šaputavog smisla, a pri najglasnijem pjevanju, zvuk je još uvijek profinjen." (Shirley Apthorp, Bloomberg, 8. kolovoza 2005.)[19]
Travijata, London, Royal Opera House, 14. siječnja 2008.
"Uzdrman, uskomešan, još uvijek klecavih koljena, ja sam drugi čovjek... Očekivao sam lake visoke note i sladak zvuk, ali ne i divno suptilne varijacije u boji i fraziranju. Način na koji ona svoju posljednju ariju od mrmljanja na samrtnoj postelji pretvara u žestoki, fatalistički krik ponosa i pobune je opčinjavajući." (Richard Morrison, La Traviata, The Times, 15. siječnja 2008.)
"Istinski velike izvedbe Verdijeve La Traviate pojave se jednom u naraštaju, a ova zapanjujuća repriza produkcije Richarda Eyrea iz 1994., mogla bi ući u povijest kao jedno od definirajućih opernih iskustava našeg doba... Glas Anne Netrebko često žari toplo i raskošno, premda ona rabi i prigušeni pianissimo kojim izražava kako razornost bolesti, tako i agoniju neizvjesnosti." (Tim Ashley, Guardian, 16 siječnja 2008.)[20]
"Jedanput u naraštaju prima donna ovlada ulogom na način na koji njene kolegice ne mogu. Anna Netrebko je to postigla s Violettom, a dokaz svi mogu vidjeti u repriznoj produkciji La Traviate u Covent Gardenu... (Netrebko) je jednostavno Violetta našeg doba, sposobna očarati publiku svojim izgledom savršeno prikladnim vremenu radnje, glasom koji plovi kroz sve tehničke i glazbene prepreke koji Verdi baca pred nju, te temperamentom za velike događaje." (Andrew Clark, Financial Times, 15. siječnja 2008.)[21]
Macbeth, Metropolitan Opera, 24. rujna 2014.
"... Anna Netrebko je postigla jedan od najvećih trijumfa u novijoj povijesti Metropolitana..." (Manuela Hoelterhoff, Bloomberg, 25. rujna 2014.)[22]
"U jezovitoj ariji drugoga čina, "La luce langue", lišila je svoj glas vibrata, sugerirajući užas na pomisao o narednim političkim ubojstvima koja moraju uslijediti radi konsolidiranja njenog položaja kraljice. Kasnije u istom činu, precizno je izvela varljive glasovne skokove i trilere u prizoru banketa, a tada uzletjela svojim raskošnim glasom nad ansambl u finalu prizora." (James Jorden, Observer, 1. listopada 2014.)[23]
Trubadur, Metropolitan Opera, 25. rujna 2015.
"Njen pianissimo u 'D’amor sull’ali rosee' bio je poput zraka mjesečine u sveopćoj sumornosti, a 'Miserere' poput iskreno doživljenog očajnog krika. Oblikovala je ulogu pjevajući kabaletu 'Tu vedrai che amore in terra' koja se obično izbacuje, i pjevala ju je raskošno. Leonora umire polako nakon ispijanja otrova koji je treba spasiti od sudbine gore od smrti u rukama grofa di Lune i, dok se junakinjin život gasi, glas Anne Netrebko iščezava u paučinasto-tanke niti zvuka." (Jim Pritchard, Seen And Heard International, 4. listopada 2015.)[24]
"U Metropolitanu, demonstrirala je pravi piano - ne lažni, ne varljivo šaputanje, već punokrvni piano. Do kraja večeri, uslijedila je prava poduka iz pjevanja. Ne smije se dopustiti da njena slava zakrili njenu veličinu." (Jay Nordlinger, The New Criterion, br. 34, studeni 2015.)[25]
Giovanna d'Arco, La Scala, 7. prosinca 2015.
"Anna Netrebko nikada nije bila uzbudljivija, čelične čvrstoće u svom punom rasponu, pjevajući ornamente precizno i elegantno, izvodeći ovu nezgodnu ulogu s gorljivom predanošću." (Fiona Maddocks, The Guardian, 13. prosinca 2015.)[26]
Lohengrin, Semperoper Dresden, 19. svibnja 2016.
"Na polovici drugoga čina drezdenskog Lohengrina, dok je Anna Netrebko pjevala Elsinu ariju 'Euch Lüften, die mein Klagen' ova iskusna i ponešto nepovjerljiva ljubiteljica opere doživjela je da joj se oči ispune suzama sreće i zahvalnosti. Dugo je prošlo otkako me je čista ljepota glasa tako duboko dirnula. Pjevajući svoju prvu vagnerijansku junakinju, Netrebko nije došla samo s raskošnim i sonornim sopranom i pjevala Elsu punim grlom, čisto, već je i zasjenila svoj glas da bi pjevala tiho. Ukrase je izvjela vješto, legato se dizao raskošno, visoki tonovi su pjevani izvanredno i bez napora. Njemački izgovor je bio jasan." (Ako Imamura, Bachtrack.com, 31. svibnja 2016.)[27]
Anna Netrebko je najavila da će u idućih nekoliko godina proširiti repertoar i na uloge u operama Tosca Giacoma Puccinija, Salome Richarda Straussa, Krabuljni ples Giuseppea Verdija, Pikova dama Petra Iljiča Čajkovskog i Moć sudbine Giuseppea Verdija.
Nakon nastupa u salzburškoj Travijati, Netrebko, prvo u Europi, a potom i u Sjedinjenim Državama, postaje velika operna zvijezda sposobna privući i publiku koja ne prati klasičnu glazbu.
Njezin album Dueti iz 2007. s Rolandom Villazónom postigao je rekord kao najbolji europski debitantski album u žanru klasike i dosegnuo treće mjesto na njemačkoj glazbenoj pop ljestvici.[28][29]
S albumom Verdi 2013. godine, postala je prva pjevačica klasične glazbe s albumom opernih arija koji je došao na sâm vrh ljestvice zabavne glazbe - u Austriji. Na njemačkoj pop ljestvici je album dosegnuo šesto mjesto, a na danskoj osmo.[30]
Njena popularnost je tolika da je njeno odustajanje od uloge Norme s kojom je trebala otvoriti sezonu londonske Royal Opera House 2016/2017, kao i sezonu Metropolitan Opere 2017/2018, izazvalo pomutnju u opernom svijetu i preslagivanje angažmana koje je uključilo nekoliko sopranistica i 4 velike operne kuće.[31]
2010. godine, Anna Netrebko je sa svojim prijateljem, ruskom pop zvijezdom Filippom Kirkorovim snimila pop duet La Voix (rus. Голос). Pjesma je u Rusiji osvojila nagradu za pjesmu godine i duet godine.
Zajedno sa suprugom Yusifom Eyvazovim izdala je crossover album 'Romanza' s pjesmama koje je ruski skladatelj Igor Krutoj skladao za njih.
Netrebko se nakratko pojavila u filmu Princezini dnevnici 2 (The Princess Diaries 2) pod svojim imenom, gdje je otpjevala kraj arije Sempre libera iz opere Travijata.[32]
2008. je snimila operni film La bohème u kojem pjeva i glumi Mimi, a partner joj je Rolando Villazón.[33]
1993. Međunarodno natjecanje Mihaila Glinke, prva nagrada.[34]
1996. Međunarodno natjecanje mladih opernih pjevača "Rimski-Korsakov", prva nagrada.[35]
2004. Echo Klassik Awards, München, Njemačka, pjevačica godine.[36]
2004. Državna nagrada Ruske Federacije.[37]
2005. Echo Klassik Awards, 2 nagrade: za pjevačicu godine i za najprodavaniji album godine (Sempre libera).[36]
2006. Proglašena Herojem rada pokrajine Kuban (Ruska Federacija).[38]
2006. BAMBI Award u kategoriji klasične glazbe.[39]
2006. Echo Klassik Awards, najprodavaniji album godine (La Traviata - Salzburg).[36]
2007. Echo Klassik Awards, 2 nagrade: za najbolji album godine (Ruski album) i za najprodavaiji glazbeni DVD.[36]
2007. Classic BRIT Awards, pjevačica godine.[40]
2008. Proglašena Narodnom umjetnicom Rusije.[41]
2008. Echo Klassik Awards, 2 nagrade: za najprodavaniji album godine (Dueti) i za najbolji glazbeni DVD (Figarov pir - Salzburg).[36]
2008. Musician of the Year Award, glazbenik godine.[42]
2008. Classic BRIT Awards, pjevačica godine.[43]
2009. Echo Klassik Awards, nagrada za operni album godine (19. stoljeće) (La Boheme).[44]
2013. Uvrštena u Dom slavnih časopisa Gramophone.[45]
2014. Echo Klassik Awards, pjevačica godine.[46]
2016. Nagrada časopisa Opera News za doprinos opernoj glazbi.[47]
2016. Echo Klassik Awards, pjevačica godine.[48]
2017. Dobila austrijsku počasnu titulu Kammersängerin.[49]
2017. The International Opera Awards, pjevačica godine.[50]
2017. Ruska nacionalna glazbena nagrada, klasični vokal godine.[51]
Dobitnica je ruske kazališne nagrade Zlatni reflektor (Золотой софит), Sankt Peterburg, u godinama 1999, 2005, 2009.[52]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
