Adrijatizam

Adrijatizam u užem značenju je glasovna promjena kojom se opisuje prijelaz –m u -n na kraju relacijskog morfema.^[1] U širem značenju riječ je o skupini glasovnih promjena koje dijele govori uz obalu Jadrana.^[1][2]

Prijelaz -m u -n

Prijelaz –m u -n na kraju relacijskoga morfema smatra se općečakavskom pojavom, ovjerenom u svim čakavskim govorima izuzev govora Omišlja na Krku, u dijelu gradišćanskih govora i dijelu ličkih govora.^[3]

Ova pojava tipična je za istočnu obalu Jadrana i možemo je pronaći u u jugozapadnim slovenskim govorima, čakavskim govorima, štokavskim govorima Hrvatske i Crne Gore i albanskim govorima.^[1][4]

• Primjeri: jesan, buden, vidin (jesam, budem, vidim)

Adrijatizmi u širem značenju

U širem značenju adrijatizmmi se odnose na niz jezičnih pojava koje se pojavljuju na širem ili užem području istočnog Jadrana. Osim spomenutog prijelaza –m u -n, u adrijatizme se ubrajaju:^[2]

• promjena ļ u j; primjeri: jubav, poje (ljubav, polje)
• cakavizam
• skraćivanje dugoga samoglasnog glasa ṛ; Primjer bȑk
• protetsko j-; primjer: justa (usta)
• pojednostavnjivanje suglasničke skupine čk u šk; primjer: maška (mačka)
• zamjena primarnoga slijeda ra s re; primjeri: ukredu, ukresti (ukradu, ukrasti)

Izvori

1. Alvijana Klarić: Jezične značajke roverskih govora, u: . Croatica et Slavica Iadertina, XII/2, 2016, str. 335-379.
2. Adrijatizam, u: Terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja - Struna, pristupljeno 6. studenoga 2022.
3. Ivana Nežić, Fonologija i morfologija čakavskih ekavskih govora Labinštine, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet u Rijeci, doktorska disertacija, 2013.
4. Milan Moguš, Čakavsko narječje. Fonologija, Školska knjiga, Zagreb, 1977.

Literatura

• Milan Moguš, Čakavsko narječje. Fonologija, Školska knjiga, Zagreb, 1977.