Addisonova bolest

Addisonova bolest je rijetka kronična bolest, koja nastaje kao posljedica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žlijezda. U većini slučajeva dolazi do obostrane atrofije, ali nije u potpunosti razjašnjen uzrok ove pojave. Kao posljedica, dolazi do smanjenog ili potpunog prestanka lučenja hormona kore nadbubrežne žlijezde i odgovarajuće simptomatologije.^[1]

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM	E27.1
MeSH	D000224

Pojavljuje se obično između 25. i 45. godine života i to češće kod muškaraca.^[2] Naziv je dobila po liječniku Thomasu Addisonu (1793. – 1860.), koji je opisao ovu bolest 1855. godine.^[3][4]

Etiologija

Najčešći etiološki čimbenici su tuberkuloza i tzv. primarna atrofija kore nadbubrežne žlijezde, koja predstavlja autoimuni proces. Rjeđi etiološki čimbenici su: gljivične infekcije, hemokromatoza, amiloidoza, leukemična infiltracija i bilateralne metastaze malignih tumora, vaskularne tromboze, obostrana adrenalektomija (uklanjanje nadbubrežne žlijezde) i dr.^[2]

Klinička slika

Kortizol

Aldosteron

Zbog difuznog razaranja nadbubrežnih žlijezda dolazi do nedostatka sve tri skupine hormona koji se luče u kori (glukokortikoidi, mineralokortikoidi i nadbubrežni androgeni), što dovodi do odgovarajuće kliničke simptomatologije. Početak je najčešće postupan, gotovo neprimjetan. Tamna pigmentacija zahvaća kožu i vidljive sluznice, počinje na otkrivenim dijelovima kože, na mjestima koja su inače jače pigmentirana (bradavice, ožiljci i sl). Tipičan je izgled šaka - dorzalna strana je jako pigmentirana, osobito u predjelu zglobova, a palmarna strana je pošteđena. Postoji pigmentacija i na sluznici usne šupljine, očnih kapaka i anogenitalne regije. Ostali simptomi su opća slabost, nemoć i izuzetno brzo zamaranje, hipotenzija (snižen krvni tlak), probavni poremećaji (gubitak apetita, mučnina, povraćanje, proljev i nekarakteristični bolovi u trbuhu), osjećaj žeđi, potreba za uzimanjem soli i slanih jela, bolovi i grčevi u mišićima i zglobovima, hipoglikemične krize (pad koncentracije glukoze u krvi), i kod žena često pojava amenoreje (izostanak menstruacije).^[2] U neliječenim i zapuštenim slučajevima, bolesnici oboljeli od Adisonove bolesti mogu toliko oslabiti da se ne mogu niti nahraniti.^[5]

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i dopunskih dijagnostičkih postupaka. Određuje se razina hormona u plazmi, radi se pregled mokraće, pregled elektrolita u serumu, krvna slika, određivanje glikemije itd.^[2]

Liječenje

Prije nego što je uzrok bio poznat, Addisonova bolest se nije mogla liječiti i završavala je prilično brzo smrću pacijenta.^[5] Danas se provodi doživotna nadomjesna terapija (uzimanje sintetičkih hormona i drugih tvari). Najvažnije je nadoknaditi manjak glukokortikoida, što se postiže davanjem kortizona ili hidrokortizona. Hranom se unose povećane količine soli i ugljikohidrata. Potrebne su i znatno veće doze kortizola za vrijeme svake infekcije, kirurške intervencije, traume i stresa.^[2]

Izvori

1. Adisonova bolest  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. prosinca 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 12. prosinca 2007.
2. Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. prosinca 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 12. prosinca 2007.
3. Biografije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. prosinca 2007. (Wayback Machine), pristupljeno 12. prosinca 2007.
4. (engl.) Thomas Addison: On The Constitutional And Local Effects Of Disease Of The Supra-Renal Capsules, 1855.
5. Oboljenja nadbubrežne žlezde  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), pristup 12. prosinca 2007.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!