99 Alahovih imena (ar.: أسماء الله الحسنى esma Allāh ul-husnā, što znači "najljepša imena Boga") su sveta Božja imena u islamu, odnosno Njegovi atributi. Ovim imenima je Bog nazvan u Kuranu, hadisu (govoru poslanikaMuhameda) i islamskoj vjerskoj literaturi, te njima muslimani zazivaju Alaha u svojim molitvama. Muslimani vjeruju da je Bog Sam Sebi nadjenuo sva Svoja imena, neka je objavio u kuranskom tekstu, nekima je podučio Svoje poslanike (osobito Muhameda), nekima Svoje dobre robove (vjernike), a neke je zadržao za Sebe, te sakrio od pojavnog svijeta. Alah (الله – Allah) je osobno ime Boga, a Njegova najuzvišenija titula jest Rab (رب – Rabb), što znači Gospodar.
Kaligrafija jednog od najljepših Alahovih imena: "Er-Rahman" – Sveopći Dobročinitelj, Premilosrdni
Dva osnovna izvora iz kojih je sastavljen popis 99 Alahovih imena su Kuran, kao sveta knjiga i neizmijenjeni Božji govor, te hadis, istiniti govor Božjeg poslanika Muhameda. U Kuranu se na više mjesta spominje važnost lijepih Božjih imena, poput 180. ajetasureEl-E'araf:
Alah, Bog, ima najljepša imena i vi Ga njima zovite, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – takvi će biti kažnjeni za to što su činili.
Hadis (izreka) poslanika Muhameda, koju prenosi Ebu Hurejre, glasi:
"Bog ima devedeset i devet imena, jedno manje od stotine. Onaj tko ih postigne ući će u Raj; On je Jedan (bez suparnika, Neparan) i voli neparno."
Islamski učenjaci (ulema) se nisu složili oko točnog smisla izraza "tko ih postigne", pa postoje mišljenja da "postići" ovdje može značiti naučiti napamet, ili shvatiti njihov smisao i značenje, ili njihov smisao i sadržaj, u skladu sa svojim mogućnostima, primijeniti u svome životu i ponašanju.[1] Ipak, ne postoji jedna od svih muslimana jednodušno prihvaćena lista Božjih imena jer su ta imena izdvojena iz različitih odlomaka Kurana i hadisa.
Općenito je prihvaćeno, kod islamskih učenjaka, da Alah posjeduje više od 99 imena od kojih stanovita imena nisu poznata (jedan hadis tako govori da je Bog njih zadržao u tajnosti), o čemu veliki islamski učenjak ImamEn-Nevevi kaže:
"Islamska ulema se složila da ovaj hadis ne ograničava Alahova imena. Hadis ne upućuje na to da pord tih 99 imena nema i drugih, već samo upućuje da će njihovo dostizanje biti nagrađeno ulaskom u Raj. Ono što se želi postići ovim hadisom jeste poticanje vjernika na izučavanje Božjih imena, a ne ograničavanje broja njegovih imena."
Bog, dakle, nema isključivo 99 imena, pored popisa 99 najprihvaćenijih, koja se još nazivaju i potvrđena, postoji i popis nekoliko desetaka imena koja prihvaćaju samo neke islamske skupine, a koja se općenito nazivaju nepotvrđenima.[2]
Potvrđena Božja imena
"Potvrđenima" se nazivaju sva najšire prihvaćena Božja imena, a to su:
Allahالله: Jedan Jedini Bog koji je dostojan da bude obožavan
El-Bakiالباقي: Vječni, Stalni, Onaj čije je nepostojanje nemoguće
El-Varisالوارث: Nasljednik svega
Er-Rešidالرّشيد: Upućivatelj na dobro, na pravi put
Es-Saburالصّبور: Strpljivi, Bezvremenski, Onaj koji grješnicima odlaže kaznu
Nepotvrđena Božja imena
"Nepotvrđenima" se uopćeno nazivaju sva Božja imena koja prihvaćaju samo pojedine islamske skupine i učenjaci. To, međutim, ne znači da to nisu Božja imena ili da ona ne spadaju u Njegove atribute. Neka od tih imena su:
El-Ferdالفرد: Jedinstveni
El-Fedilالفضيل: Zaslužni
En-Nasirالناصر: Pomagač
Es-Sadikالصادق: Istinoljubivi
El-Daimالدءم: Trajni
El-Me'abudالمعبود: Obožavani, Štovani i dr.
Izgovaranje Božjih imena je vrijedna i pohvalna vjerska praksa, na koju islam potiče svoje sljedbenike. Poslanik Muhamed se često Bogu obraćao svojom poznatom molitvom:
Molim Te svakim imenom kojim si Sebe nazvao, i kojim si podučio nekog od Svojih robova, ili imenom koje si ostavio za Sebe i nikome ga nisi otkrio!
Poznavanje lijepih Alahovih imena i njihovih značenja je jedan od temelja čvrstog vjerovanja (iman), ali i jedna vrlo časna i poštovana osobina svakog vjernika, o čemu Ibnu-l-Kajjim el-Dževzi kaže:
"Spoznaja lijepih Božjih imena predstavlja vrata za one koji vole Boga istinskom ljubavlju – vrata na koja neće ući nitko drugi osim njih. Oni su ti koji se ne mogu zasititi traganja za spoznajom Njega. Kad god im se znanje o Njemu poveća, poveća se i njihova ljubav, želja i čežnja, a zbog ljubavi prema Bogu njihova mjesta i položaji se podižu, shodno njihovoj spoznaji i znanju o Njemu, slavljen i uzvišen neka je On! I onaj tko najbolje spozna Boga – najviše ga i voli."
Dakle, uputno je da se vjernici u svojim dovama (molitvama) Bogu obraćaju sa što više Njegovih imena, jer On to voli, a time je moguće i da spomenu Njegovo najuzvišenije ime, čime će im On molitvu zasigurno uslišati.
Izgovaranje Božjih lijepih imena je važan dio zikra – štovanja Boga riječima. Imena se izgovaraju redom, počinjući, a zatim uvezujući na slijedeći način: Huvallahu-l-lezi la ilahe illa huve-r-Rahmanu-r-Rahimu-l-Meliku-l-Kuddusu-s-Selamu..., završavajući svako ime samoglasnikom u, a počinjući određenim članovima el, es ili er bez e. Kada se staje radi uzimanja daha, zadnje izgovoreno ime je ez u, a sljedeće počinje određenim članom s e, npr. ...-r-Rahimu-l-Melik. El-Kuddusu-s-Selamu... Ako se vjernik zavjetuje na izgovaranje određenog imena (svakodnevno, navečer...) izgovara ga na slijedeći način: Ja Rahmanu, ja Allah, ja Rahmanu ja Allah... što znači O Milostivi, O Alahu, o milostivi o Alahu... i ponavlja dok se ne ispuni brojka na koju se zavjetovalo.[3]
